Kuštrinovič: Mala Banjaluka je nekada imala mnogo više velikih Banjalučana
Kada su gradske vlasti u Banjaluci podigle šator u namjeri da organizuju prvi „Ćevapfest“ nije bilo dileme ko će biti zaštitino lice i svojevrsni portparol ove manifestacije – meteorolog, veliki gurman i boem Nebojša Kuštrinović.
A kada bi popularni Kuštro sebe morao opisati u jednoj jedinoj riječi, ta riječ ne bi bila ni meteorolog, ni gurman, ni boem.
“Ja sam prije svega Banjalučanin. Banjaluka je moj grad, njene aleje su i moje aleje, njena tišina je i moja tišina. Pamtim staru Banjaluku, a u novoj, savremenoj živim. Mala Banjaluka je nekada imala mnogo više velikih Banjalučana” – ističe Kuštro
Njegove prognoze vremena dio su urbanih legendi. Vrijeme je, kaže, zavolio uz dedu koji mu je govorio da ono utiče na zdravlje ljudi. Izučavao je vlažnost vazduha i kišne oblake kroz srednju školu i na fakultetu, a kasnije naučeno potvrđivao kroz život.
Da li je deda bio u pravu?
“Deda je bio u pravu trista odsto! Na zdravlje ljudi najviše utiču vazdušni pritisak, vlaga i vjetar. Nadam se da ću ove godine objaviti knjigu „Narodna vjerovanja u meteorologiji“. Ako postoji i gram dobroga što nam je donio nesretni rat, onda je to da imamo manje zagađenja vazduha” – kaže Kuštrinović.
On dodaje da je Banjaluka prije rata imala ugrožen vazduh.
Banjaluka je, ističe Kuštro, grad tišina i nikakva industrija nije joj potrebna.
“Ne dao bog da smo dobili termoelektranu. Hidroelektrane utiču na mirkoklimu gradova i na rijeke. Dio sam koalicije koja se bori protiv zagađenja rijeka i protivim se gradnji malih hidroelektrana koje donose mnogo više štete nego koristi” – rekao je Kuštro.
Dobar dio života proveo je u kafani i sa tamburašima. Ima pivski stomak, ali pivo, kaže, nije njegovo piće. Za aperativ jedna rakija, kasnije prelazi na vino. Ne misli, veli, mrijeti, ali kada se to desi tamburaši će da mu sviraju „Jedan dan života“.
“To će da svira moj prijatelj Zdravko Ćosić sa svojim tamburašima. Ako me pretekne. Jednom sam već bio „na prozivci“, ali mi je onaj gore rekao da imam još vremena pred sobom. Operisao sam 2001. godine rak debelog crijeva i tada su mi pisali oproštaj, ali su moja terapija bila unučad i vjera u bolje sutra” – kazao je Kuštrinović.
U kafanama je sjedio, sjedi i dalje i sjediće dok ima dobre muzike i dobrog društva. Piće, veli, nije nužno, ali neće da škodi.
“Uživam u kafanskim danima i večerima. Volio bih da neko za mene kaže da sam boem, iako se nikada nisam napio. Kafana čovjeka svačemu nauči, a mene je naučila da sam ja čovjek i da ste vi čovjek, a da smo zajedno ljudi” – istakao je Kuštrinović.
