Davor Dragičević: Postoji osam milijardi razloga zašto su te ubili, dijete moje
Sto dvanaesti dan za redom su se građani okupili na centralnom banjalučkom trgu u pomen ubijenog Davida Dragičevića. Večeras Davor, kao i svake nedjelje, nije imao mikrofon.
Podsjetio je da je saučesništvo u ubistvu teži zločin od ubistva i da je predviđena kazna od 45 godina zatvora za to djelo.
– Zločinci i ubice, slušajte me svi sad! Ova država nikad neće priznati zločin. Neće jer ne smije.
Davor se zahvalio Željku Karanu.
– Hvala ti Željko Karanu što si poslao svoju kćerku 25. marta, poslije obdukcije. Ti šalješ svoju kćerku naveče u moju kuću gdje tvoja kćerka meni objašnjava. Dijete nije krivo, svako dijete voli svoga oca. I mene je David volio kao što i ja njega volim. Gdje ona pravda tebe kako si ti sve ureadio ono što si trebao.
– Željko Karanu, nisi ništa uradio. Taj dan, 25. marta, si ubio na obdukcionom stolu Davida Dragičevića.
– Dalibore Vrećo i Želimire Lepiru, Dragane Lukaču, psihopato, sotono i ubico. Nisi ti roditelj 4 djeteta, ti si psihopata, nalogodavac i ubica.
– Dragi sine, dušo moja, ti dobro znaš da tvoj tata sve zna. Nosio si za Đurovića, za Arbutinu, sad je za tebe.
– Postoji 8 milijardi razloga! 8 milijardi razloga zašto su te ubili, dijete moje.
– Ja, ponosni otac Davida Dragičevića, nikad vam neću oprostiti ovo dijete! Ako ima Boga, neka vam On oprosti, ja ne! To da vam bude jasno – povikao je Davor.
– Oktobarskih izbora neće biti. Treći, zadnji veliki skup Pravde za Davida, za tebe sine, zato što su te oteli, masakrirali, mučili i ubili, će biti uoči oktobarskih izbora. A ti, i državo, koja si ubila Davida Dragičevića, probaj to da spriječiš – upozorio je Davor.
Dozvola
– Neću tražiti dozvolu, da znate. Od koga? Od institucija koji su te ubili i koje te ubijaju iz sekunde u sekundu?
– 4 mjeseca, od 18. marta, ja Davor Dragičević, ulazim u praznu kuću. Izlazim iz prazne kuće. Ne mogu više podnijeti ni tu kući ni to ognjište niti mogu, sine, ući u tvoju sobu. Ne mogu. 4 mjeseca ne mogu zapaliti svijeću. 4 mjeseca, sine dragi izvini, ne mogu otići na grob tvoj. Umrijeću, ne mogu. Doći će tata jednog dana.
– Na tvom grobu sam obećao ono što sam rekao i to će tvoj tata ispuniti.
– Institucije ove države, ako postoje, natjerali ste me 25. marta da gledam svoje dijete na stolu. Da ga ljubim u usta. Natjerali ste me 5. aprila, u Vrbanji na groblju, da izvlačim dijete iz hladnjače, u fazi raspada Davida Dragičevića, da ga ljubim u mrtva usta, da mu siječem kosu.
Taj zadah je još uvijek na mojim usnama.
– Milorade Dodiku, Željka Cvijanović, svi ministri, pozicijo, opozocijo…osim par časnih i poštenih, niste ništa uradili. Za mene ne morate ništa. Niste ništa uradili za mog sina, da bi došao do istine i pravde.
– Jednog dana Davor Dragičević, ljudi oko mene, 12 Veličanstvenih i grupa Pravda za Davida neće ništa uraditi za vas. Kad budete na koljenima. Kad se vaši preci budu prevrtali u grobovima. Kad se vaša djeca, unučadi i ostala rodbina bude vas, ne sramila već odrekla. Vi ste sotone i ubice!
– Čvrsto vam obećavam, jednog dana mi i vi, apsolutno nećemo živjeti zajedno i nećemo biti komšije.
– Vi ste mi, Republiko Srpska, ubili dijete. I vi iz MUP-a, i u civilu i u uniformi. Vi dobro znate, iz MUP-a ljudi, ko je i zašto je ubio Davida Dragičevića. Jednog dana, ta vaša plava, divna uniforma neće vam značiti ništa. Ni institucija. To vam ja lično, ne grupa Pravda za Davida, obećavam.
– Na ormaru još uvijek stoji natpis koji ću donijeti ovdje i zalijepiti preko usta. “Imam jedan život i za njega ću da poginem”. Naravno sine, tata će poginuti za tebe. Ne budu li izašli sa pravom istinom, ne montiranom i jatacima…sa pravom.
Na Trgu je ponovo pročitana Davidova molitva.
Davor je završio današnje obraćanje građanima sljedećim riječima.
– Ima nas sad dvojica. Moraćeš više od 15+ povesti…svojih vojnika, svojih kadeta. To što neko nekog drži za onu stvar, mene niko ne drži…ni mog sina. Ja, Davor Dragičević, nemam putra na glavi. Moj sin, ubijeni, mučeni, nema putra na glavi.
