Objavljen je najodvratniji tekst o Jasenovcu dosad: “U logoru je bilo zabave”
Tekst koji je napisao Milan Ivkošić vjerovatno je jedan od najodvratnijih tekstova ikad objavljenih u hrvatskim mainstream medijima.
U svojoj je kolumni za Večernji list logor u Jasenovcu, naime, predstavio kao radno-rekreacijski kamp u kojem su se logoraši – zabavljali.
Logor Jasenovac kao mjesto za kreativnost i zabavu Židova, Srba i nepodobnih
Svakome razumnom ovo izgleda toliko nadrealno da bi zapravo bilo razumno pomisliti da u kolumni zapravo to nije tako napisano. No, nažalost je. Tačno je tako napisano.
“U logoru je bilo obilje radionica u kojima su zatočenici mogli pokazati i svoje kreativne sposobnosti i sposobnosti za izradu kompliciranih proizvoda. Tako su u jednoj radionici izrađivani dijelovi za automobile i zrakoplove. Te su ga radionice činile radnim, rad je obilježavao svakodnevni život“, započinje Ivkošić najodvratniji dio svoje kolumne.
Jasenovac je, dakle, prema ovom desničarskom kolumnistu, bio mjesto koji je zatvorenicima, Židovima, Srbima, ustaškom režimu nepogodnim Hrvatima i drugima, omogućavao priliku za kreativnost, suprotno, eto, uvriježenom mišljenju da je bila riječ o zatvoreništvu u kojem su ljudi bili tjerani na prisilan rad i ubijani.
“Pronositeljima mita o zločinačkom Jasenovcu teško je priznati da je bilo zabave”
Postaje još odvratnije.
“Ali u tom je životu bilo i nečega što je pronositeljima mita o isključivo zločinačkom Jasenovcu najteže priznati. To jest, u logoru je bilo i zabave. Bilo je sportskih utakmica, pogotovo nogometnih, koncerata, kazališnih predstava među kojima su izvođena i djela što su ih stvarali sami zatočenici“, piše Ivkošić.
I odmah na početku teksta Ivkošić, inače notorni desničar kojeg se zna predstavljati kao novinara, Jasenovac takođe naziva – mitom. Zašto? Najjednostavnije rečeno, Ivkošić misli da su se ustaše prema logorašima odnosili s velikom dozom ljudskosti. Ne samo da su im dali sportski i kulturno-umjetnički program, nego su im dali da se razvijaju i naučno.
Uzbuđeni Ivkošić oduševljen je ustaškom upravom Jasenovca, kaže da su se zatvorenici bavili i naukom
“Zatočenici su se bavili i znanošću, a kad je Vuk Vernić, zatočeni profesor sociologije i statistike, od ustaškog vodstva zatražio da mu se nabave određene knjige iz Sveučilišne knjižnice u Zagrebu – dobio ih je!“, uzbuđeno prepričava oduševljenje ustaškom upravom Jasenovca Ivkošić.
Na čemu Ivkošić zasniva svoje sulude i uvredljive zaključke? Na knjizi izvjesnog Igora Vukića kojeg ovaj naziva “neobičnim autorom, Srbinom po nacionalnosti čiji su članovi obitelji bili u jasenovačkom logoru, no njegovi tekstovi potpuno se razlikuju od velike većine dosadašnjih o toj temi“.
Vukić je inače zbilja neobičan autor, no iz sasvim drugih razloga.
Ivkošić sulude i uvredljive zaključke zasniva na knjizi filoustaškog autora
Vukić je filoustaški revizionist, inače sekretar udruženja Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac. Oni se svim snagama trude opravdati, umanjiti ili negirati zločine ustaškog režima i NDH, a jedan od glavnih falsifikata koje zastupaju jest da je Jasenovac bio radni logor, a ne logor smrti, te da biti zatvorenik u Jasenovcu i nije bilo toliko strašno.
U tom tonu je napisana i Vukićeva knjiga Radni logor Jasenovac. Prije nekoliko mjeseci Vukić ju je promovisao na HRT-u, pod uredničkom palicom klerikalne desničarke Karoline Vidović Krišto koja je, nakon tog njegovog gostovanja, smijenjena s uredničke pozicije.
13 minuta je širio standardnu revizionističku propagandu, ističući primjere ”humanosti” ustaša koji su u povodu rođendana Ante Pavelića pustili neke logoraše iz Jasenovca. Ispričao je da je Jasenovac bio ”mjesto internacije za protivnike NDH, koji su učinili nešto protiv te države” te ”mjesto internacije jedne grupe Židova”, koji su tako – prema Vukićevoj verziji – zapravo bili spašeni od deportacije u nacističke logore. Ludilu tu nije bio kraj te je Vukić nastavio pričati kako su ”zarobljeni partizani sa sobom u logor donijeli tifus” pa se jedan zarobljeni židovski ljekar morao boriti protiv nastale epidemije. Prema Vukićevoj logici, bolesni partizani su za jasenovačke logoraše bili veća prijetnja od ustaških koljača, pa je dodao kako je od tifusa – kojim su ga zarazili partizani – umro i logorski sveštenik Zvonimir Brekalo.
Odvratno – nema druge riječi
Ivkošić istog tog Vukića opisuje kao “hladnog istraživača posve predanog činjenicama, bez ikakve negativne ili pozitivne strasti, opredjeljivanja i pristranosti“. Dodaje da Vukić ne negira ustaške zločine u Jasenovcu, ali odmah nastavlja da je “bilo i kažnjavanja ustaša koji su neke od njih pravili, a kazne su znale biti i strijeljanje“.
Na kraju svoje kolumne Ivkošić, predvidljivo, umanjuje broj stradalih u Jasenovcu, a knjigu filoustaškog revizionista Vukića naziva “golemom doprinosom istraživanju istine o Jasenovcu očišćene od ideologizacije, pristranosti, afektivnosti i naslijeđa koje čine velikosrpske i komunističke krivotvorine“.
Šta reći?
