Satiričari povodom nastupa na 53. Kočićevom zboru: Narod se uležao kao pasulj ležak
Nakon otvaranja 53. “Kočićevog zbora”, večeri besjedništva, te večeri pjesnika mlađe generacije, večeras u okviru ove manifestacije u parku “Petar Kočić” s početkom u 20 časova nastupaju satiričari: Miladin Berić, Živko Vujić, Vojin Trivunović, Dragana Pašić i Darko Samardžić.
Do subote, za kada su najavljene svečana akademija i dodjela Kočićeve nagrade, u književno-umjetničkom programu zbora biće zastupljeni svi žanrovi u kojima se okušao Petar Kočić.
Stoga, povodom večeri satire, u kojoj je Kočić naročito bio aktivan, neki od učesnika govorili su o tome koliko je satira potrebna jednom zdravom društvu, da li je naše takvo i koliko bi se Petar Kočić, u odnosu na svoje vrijeme, danas okrenuo satiri.
“Satira je biljka koja najbolje cvjeta tamo gdje najviše ima korova. Iz tog razloga zdravo savremeno društvo, ako uopšte ima takvog, svakako nije idealno stanište za satiru, tako da je ona u takvim društvima zakržljalo drvo u kojem se život jedva naslućuje. Sa druge strane u, iz više uglova bolesnim sredinama kakva je naša, satira predstavlja savjest i borilačku vještinu uperenu protiv svih društvenih nevolja ma koliko zauzele visok položaj”, kaže Miladin Berić i dodaje da bi s obzorom na svoj slobodarski duh Petar Kočić danas svakako bio satirična perjanica u borbi protiv vanjske i unutrašnje okupacije i “svih vrsta muljanja i muljačine tako karakterističnih za današnje vrijeme i ovdašnji prostor”.
Kakav bi učinak imala ta njegova pisanija u vrijeme kada su jazavci pušteni iz vreća, zaključuje Berić, teško je predvidjeti, ali to je jedina šansa današnjim satiričarima da ne završe na način na koji je Petar završio svoj ovozemaljski put.
Berićevo mišljenje samo donekle dijeli njegov kolega Vojin Trivunović, koji smatra da su i zdravom, savremenom drušvu potrebni satiričari.
“Satiričari su potrebni kao redovni kontrolori stanja društvenog organizma, da ne bi došlo do naglog pogoršanja, što bi dovelo do bezizlaza, naročito za obični svijet, baš onako kako sam to stanje definisao u jednom od mojih aforizama, a on glasi ‘Nema nam lijeka. Neko ga je već popio'”, kaže Vojin Trivunović.
Trivunović se s kolegom Berićem u potpunosti slaže samo u jednom, a to je, kako kaže, da se kod nas društvo prilično “razišlo”, te da mu treba svakodnevna terapija. “Toliko se razišlo, da satiričari ne mogu svoje ljekovite zapise stići podijeliti. Kad biste ovdašnje ljude pitali šta rade, čuli biste najčešći odgovor, da kradu Bogu dane, ali ima i onih koji se Bogom kunu, a kradu nešto drugo. Satiričare kod nas slabo ko benda, pa i kada bi se kojim slučajem i sam Petar Kočić pojavio danas, ovdje među nama ne bi uspio da ‘podigne’ narod, jer ovdje se narod ‘uležao’ k’o pasulj ležak”, naveo je Trivunović, zaključujući da bi završna riječ Petra Kočića danas bila “Mora da đavo još nije skroz odnio Austriju, čim vi tako mirno stojite i ništa se ne bunite”.
