Najviše pažnje naši stari posvećivali su odijevanju novorođenčadi u prvih 40 dana života. Oduvijek se vjerovalo da u tom periodu babice, šejtani i zli demoni, žele jaku energiju koje posjeduju bebice do 40 dana, pa su naši stari sve poduzimali da ih zaštite. To se prije svega radilo konopljom koja se obmotavala oko kreveca, crvenim koncem oko bebine desne ruke i naizvrat čarapicom. U blizini je obavezno se nalazio vijenac bijelog luka.

Veoma je bilo važno šta je beba imala na sebi od garderobe. Bezmalo u svim kulturama pazilo se da novorođenče na sebi uvijek ima tri stvari nevezano kolika je spoljna temperatura.

1. čarapice – da bebine tabane koji regulišu rad svih organa distanciraju od podzemnog svijeta.

2. benkicu da štiti njeno srce iz kojeg, po vjerovanju, izvire duša.

3. kapicu koja čuva potiljak i tjeme, a samim tim i energetsku čakru na bebici kojom se reguliše um.

Te tri stvari naši preci nikada nisu uzimali kao poklon već ih je za novorođenče tkala, plela ili šila nana ili majka. Princip je bio isti kao i kod tkanine za odrasle – u svaki dio odjeće utkali bi strukove suhih biljkih, posebno stabla perunike, na konce istrgano lišće lješnika, a u mnogim kulturama u čarapice su se utkale i dlake iz kose majke i niti paukove mreže.

Naši preci su ovo obavezno činili sa čarapicama trudeći se da ih heklaju od čistog lana ili pletu od čiste vune. Vuna je, vjerovalo se, neutralisala sva štetna zračenja i regulisala demonske vatre.

Zanimljivo je da se u prvih 40 dana nije vodilo računa o spolu bebe, već su i djevojčice i dječaci nosili uglavnom crveno – plavo – bijelu kombinaciju. Kapica je bila crvena da bi bebu štitila, benkica je bila teget da bi je smirivala i činila spokojnom, a čarape su bile bijele jer bijelo neutrališe uticaje mnogih boja.

Inače, ova se kombinacija boja toliko često smatrala trojstvom moći da ih je većina država prihvatala kao kombinaciju za grbove ili obilježja za zastave

Šeširi, rukavice i čarape: Čuvari čovjekove volje

Šešir koji štiti glavu, rukavice koje čuvaju ruke i čarape koje distanciraju tabane, bili su zaista vrlo bitni dio kulture oblačenja pa su naši preci s velikom pažnjom dizajnirali ove dijelove odjeće.

Kape, a kasnije šeširi obično su imali perce neke ptice što je značilo da čovjekova misao treba da biva slobodna, a ideja da (do) leti.

Rukavice su obično imale pertle ili trakice za stezanje kao simbol da osoba sama gospodari svojom sudbinom pa svoje ruke može da odvezuje i zavezuje po želji.

Čarape su također imale vezice iz istog razloga, da čovjek sam može da odluči kad će i gdje poći, a kad bi da zastane. Uz to, dok su za bebe, stare i bolesne, čarape pletene od bijele vune, za djecu mlade i odrasle one su imale razne šare jarkih boja – obično je to bila kombinacija.

Ako su na čarapama išarani trouglovi, vjeruje se da privlače sreću i ljubav! Kvadrati simbolišu preduzetništvo, novac i materijalno blagostanje, a cik – cak linije treba da zavaraju sudbinu

Kome sklizne čarapa

Ukoliko bi se nešto spontano dešavalo sa ova tri odjevna predmeta naši preci su odmah imali tumačenja. Najčešće se mislilo da:

kome sklizne čarapa treba da računa na neželjene vijesti ili gubitak prijatelja;

ko ispusti rukavicu treba da očekuje: nesreću ako je sam podigne, sreću ako mu je neko drugi podigne;

ko izgubi rukavicu – ulazi u novi period svog života koji može biti bolji od predhodnog;

ko slučajno okrene šešir naopako, prednji dio stavi pozadi, treba da očekuje loš dan,

kada žena stavlja šešir muškarcu znak je da očekuje poljubac.