Daniela Ratešić Došen: Tata zna
Svaki dan gledam te predivne oči sa slika svuda oko mene. Oči jedne mladosti koja je tek raširila krila. Oči pune nade, pune želje za životom i očekivanja od budućnosti.
Davidove oči.
Sjećam se kada sam ga prvi put vidjela, mislila sam da nikada nasmijanije oči u životu nisam srela. Ali to nije bila samo radost koja je trenutna, radost jednog momenta, već radost života. Zračio je iz sebe toliko pozitivne energije, a te oči su bile projektor koji je tu energiju usmjeravao na sve ljude oko njega.
Nesporno je koliko oči njegovog oca podsjećaju na njegove. Da, obično djeca podsjećaju na roditelje, ali mene otac Davor podsjeća na Davida, jer ovog hrabrog čovjeka nisam ni poznavala do tragedije koja se desila. Međutim, za razliku od Davidovih očiju koje su isijavale sreću i radost, oči oca LAVA isijavaju tugu, snagu i hrabrost.
I opet kao projektor te oči sve to prenose na ljude oko njega. Svi mi koji ni sami nismo bili svjesni koju snagu krijemo u sebi, pod dejstvom ta dva projektora počeli smo da se budimo i da shvatamo svijet oko sebe. David je želio drugačiji svijet, pravedniji, sigurniji, a tata je to znao. Tata Lav je iako slomljen tugom i bolom, odlučio da krene u borbu za istinu o ubistvu svoga sina i da obezbjedi pravdu i sigurnost za svu ostalu djecu, kako se ni jednom djetetu više ne bi desilo ono što se desilo njegovom laviću. I tako je krenuo da mjenja svijet, baš onako kako je to David želio. Probudi je svijest i savjest kod ljudi i sada svi stisnutih pesnica stoje uz oca Lava i traže sigurnu budućnost za svoju djecu.
Tata zna
da nas David svojim predivnim očima i milim pogledom i sada prati, bodri i želi da uspijemo i istrajemo, ne samo zbog njega, zbog pravde i istine o njegovom ubistvu. On to želi najviše zbog onih koji su ostali iza njega, zbog sve one dječice koja svakodnevno na trgu pjevaju njegovog Klinca iz geta.
Tata zna da je ljubav najmoćnije oružje i zato ni u kome od ljudi oko sebe ne želi probuditi mržnju , već naprotiv, on nas svojim gestovima navodi na ljubav jedne prema drugima, a ponajviše na ljubav prema svojoj djeci. Roditeljska ljubav najjače je oružje. Protiv tog oružja niko i ništa ne može. Svi monstrumi tame, neistine i laži svjesni su da će pasti pred noge toj ljubavi.
Tata zna
da život drugih ljudi mora da ide dalje. Njegov je stao onoga dana kada je stalo da kuca srce njegovog lavića. Tada je stalo sve, osim hrabre želje da se izbori za pravdu i istinu. Zločinci koji Davida nazvaše kriminalcem i narkomanom, taman i da nisu svojom rukom ubili Davida, jednaki su sa tim monstrumima, jer nema većeg zločina od kaljanja imena mrtvog djeteta. Pogotovo djeteta kakvo je David bio.
Tata zna
da će sunce i dalje sjati, ali on tu toplinu nikada više neće osjećati. Led je okovao srce i dušu, led koji predstavlja barijeru za bol koji bi to srce kao mač sasjekao. Istina i pravda će otopiti led, to je ono što i tata Lav zna. Tada će iz duše izaći krik bola, poteći će rijeka suza gorkih poput čemera, a srce će se boriti da izdrži taj udarac mačem.
David zna
da je Tata Lav jak i da će on to izdržati. David zna da smo svi stojimo uz tatu Lava njegova armija spremna boriti se za istinu i pravdu. David zna da će sjećanje na njega uvijek ostati zvijezda vodilja njegovih 12 veličanstvanih. David i tata znaju da svijet poslije ovoga ne može i ne smije ostati isti.
PRAVDA ZA DAVIDA! PRAVDA ZA SVU DJECU!
(foto: Sara Ros)
