Politika

Bjelica: Vukota te tuži, Vukota ti sudi

Milovan Bjelica danas će članovima Glavnog odbora SDS-a na sjednici u Istočnom Sarajevu pročitati pismo, koje je u posjedu ATV-a. Pismo prenosimo u cjelosti:

Naš stranački politički realitet, a pritom neizostavno treba poći od uloge predsjednika Srpske demokratske stranke, umjesto da biva dignut na jedan viši nivo političke i demokratske kulture, nažalost, sve više liči na jedno vrijeme u kome je Srpska demokratska stranka proživljavala golgotu pod uticajem odluka Visokog predstavnika pa tako sve ono što sada radi predsjednik Srpske demokratske stranke, a što se višedimenzinalno manifestuje i kao takvo zavređuje duboku i sveobuhvatnu analizu, neizostavno podsjeća na to vrijeme.

Prva dimenzija tog i takvog djelovanja predsjednika Srpske demokratske stranke, manifestuje se u činjenici da je nakon održanih Opštih izbora u BiH isključio nekoliko visokopozicioniranih članova Srpske demokratske stranke i to u jednom nelegalnom i nelegitimnom postupku oduzimanja i ograničavanja ljudskih prava i osnovnih sloboda karakterističnom po tome što je u svojoj ličnosti sjedinio nespojive procesne funkcije – tužioca i sudije – pa je sam odlučivao protiv koga će pokrenuti nekakav “disciplinski postupak” a da članovi Srpske demokratske stranke protiv kojih je predsjednik Srpske demokratske stranke istovremeno ih i optuživao i sudio im nisu bili ni obavješteni o njegovom pokretanju, vođenju, toku niti su mogli da u tom postupku učestvuju i štite svoja ljudska prava i osnovne slobode već su bili izloženi samovolji predsjednika Srpske demokratske stranke koja se ispoljavala u njegovoj procjeni i bez postupka i dokaza, “utvrđenom” uvjerenju da su ta lica djelovala “suprotno stavovima SDS-a utvrđenim na bazi programskih ciljeva i zadataka“.

Loading...

Postupajući na ovakav način, predsjednik Srpske demokratske stranke, ne samo sjedinjujući nesjedinjive procesne funkcije i koncentrišući sav tok postupka u sopstvenu ličnost, već i onemogućavajući članovima stranke o čijem je ustavnom pravu na slobodu političkog organizovanja i djelovanja, konkretizovanog u članu 31. stav 1. Ustava RS, odlučivao, povrijedio je tim članovima stranke i ustavno pravo iz člana 25. Ustava RS koje im jemči slobodu misli i javnog izražavanja mišljenja.

Naime, predsjednik Srpske demokratske stranke je sankcionisao isključivanjem iz Srpske demokratske stranke određene članove samo zato što su koristili svoje ustavno pravo da misle i da tu misao javno izraze smatrajući, a ne namećući u kom pravcu bi trebalo da se usmjeri politika Srpske demokratske stranke i to samo iz jednog jedinog razloga – kako bi se ostvarivali ciljevi Srpske demokratske stranke kao što su zaštita i unapređenje Republike Srpske, interesi srpskog naroda, čuvanje i razvijanje političkog jedinstva i nacionalne sloge te mnogi drugi, konkretizovani u odredbi člana 9. Statuta Srpske demokratske stranke, a u skladu sa pozitivnim pravnim propisima i pravilima izbornog zakonodavstva, koristeći legalne i legitimne političke instrumente svojstvene demokratskim društvima, oslonjena na volju naroda koji predstavlja, zbog koga je osnovana i zbog koga postoji, kako to i stoji u članu 10. Statuta Srpske demokratske stranke.

Prema tome, ukoliko je sloboda mišljenja i javnog izražavanja tog mišljenja u proklamovanju ciljeva Srpske demokratske stranke djelovanje “suprotno stavovima SDS-a utvrđenim na bazi programskih ciljeva i zadataka“, onda je jasno da predsjednik Srpske demokratske stranke niti zna odredbe Statuta, ni programske ciljeve stranke, čiji je, nažalost, predsjednik.

I to je onda druga dimenzija nelegalnog, neustavnog i nezakonitog djelovanja predsjednika Srpske demokratske stranke koja ishodi u djelovanje usmjereno na ugrožavanje demokratije, narušavanje integriteta Republike, kršenje Ustavom zajamčenih sloboda i prava, a što je izričito zabranjeno članom 31. stav 2. Ustava Republike Srpske.

Uostalom, u skladu sa članom 48. Ustava RS, prava i slobode zajamčene Ustavom RS ne mogu se oduzeti ni ograničiti, a iznad svega u duhu treće dimenzije nelegalnog postupanja predsjednika Srpske demokratske stranke, slobode i prava se ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu ustava, kako to stoji u članu 49. Ustava RS.

Vjerovatno je predsjednik Srpske demokratske stranke u svom slobodnom nepravnom tumačenju našao osnov za isključenje nekoliko članova Srpske demokratske stranke tako što je, kao je to već rečeno, u sopstvenoj ličnosti postao kadija koji i tuži i sudi, neznajući da je i praksa Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, etablirana na Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, a koja u skladu sa članom 2. stav 2. Ustava BiH ima supremaciju u primjeni u odnosu na nacionalno zakonodavastvo, zauzela stav da se član 6. pomenute Evropske konvencije, primjenjuje i na disciplinske postupke, dakle samim tim i na samovolju nekoga ko u sebi sjedini sve procesne funkcije i bez ikakvih dokaza, postupka u kome bi se ti dokazi izvodili, bez dopuštanja prava na učestvovanje u postupku, nekoga ograniči ili mu oduzme ljudska prava i osnovne slobode.

Naime, više teških pitanja je pokrenuto u vezi sa primjenjivošću člana 6. u sporovima koji se odnose na domen javnog prava, na primjer, u slučajevima kada je administrativno ili disciplinsko tijelo bilo zakonom ovlašćeno da preduzima radnje i donosi odluke koje pogađaju prava i interese pojedinaca.

Nakon odluke u predmetu Ringeisen, sud je usvojio znatno liberalnije tumačenje pojma “građanska” prava i obaveze. Sudska praksa suda u primjeni člana 6. se razvila u velikoj mjeri u predmetima koji su sadržali i element javnog prava. Sud je rekao da se član 6. stav 1. može primjeniti bez obzira na status strana u sporu, ili karakter zakona koji predviđa način odlučivanja o sporu. Ono što je bitno jeste karakter prava o kojem se odlučuje, kao i to da li će ishod postupka biti “od uticaja na pojedinačna prava i obaveze“. (vidjeti na primjer: Baraona protiv Portugala, 1987.).

Na toj matrici i Ustavni sud BiH, pozivajući se na stav Evropskog suda za ljudska prava veli “…da objema stranama mora da bude data razumna mogućnost da izlože svoj predmet – uključujući i iznošenje dokazne građe – pod uslovima koji ih ne stavljaju u znatno podređeniji položaj u odnosu na protivnika”. (vidi presudu Dombo Beher B.V. od 27. oktobra 1993. godine).

Prema tome, niti u Pravilniku o stranačkoj disciplini i organizaciji evidencije članstva, broj 04-121-02/08 od 26.02.2008. godine, postoji pravni osnov koji daje predsjedniku Srpske demokratske stranke pravo da bilo kog člana isključi, već odluku o isključenju u skladu sa članom 9. pomenutog Pravilnika može donijeti samo opštinski ili gradski odnosno izuzetno Glavni odbor, te je jasno da se radi o nezakonitim odluka jer nemaju normativni osnov, a u svakom slučaju odredbe o vođenju postupka na principu “kadija te tuži, kadija ti sudi“, odnosno “Vukota te tuži, Vukota ti sudi“, u skladu sa načelom legaliteta, moraju biti u skladu sa ustavom i Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama koji se direktno primjenjuju i koji imaju jaču pravnu snagu.

Normalne stranke, demokratske stranke, se ponose svojim članovima, raduju se dugogodišnjem članstvu ljudi u istoj političkoj opciji. Kada se to gubi, kada nema tog osjećaja, iskusni postaju smetnja samovolji. A kada se na to doda precjenjivanje svojih kapaciteta i značaja, uz nipodaštavanje svega i svakoga drugog, imamo ovakvog predsjednika i ovo stanje u stranci.

Izvor
RTRS
Ključne riječi
Loading...
Obavještenja
Obavijesti me o
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Back to top button
Ads Blocker Image Powered by Code Help Pro

Ads Blocker Detected!!!

We have detected that you are using extensions to block ads. Please support us by disabling these ads blocker.

Close

Blokiranje reklama

Molimo Vas da nas podržite tako što ćete isključiti blokiranje reklama. Nakon isključenja, ponovo učitajte ovu stranicu (Reload). Hvala!