Trgovina mrtvim djetetom
Prije više od 300 dana, zauvijek je ugašen jedan mladi život. Nestao. Trguju sa Davidom. Njegova smrt je postala izgovor za svačiji lični obračun sa Republikom Srpskom.
Opozicija poražena na izborima neumorno optužuje vlast, igra na empatiju i političke bodove, političari iz Federacije presretni zbog teze da je “genocidna” te da eto ubija i svoje, blogeri, strane ambasade, NVO organizacije iz Srbije i Hrvatske, svako od njih na svoj način kida svoj komad na račun Davida.
Čija krčma, njegovi i svirači.
Aktivisti iz Srbije nesebično pomažu, stvarajući histeriju jer znaju da rušenjem kredibiliteta Republike Srpske ruše i Vučića.
Emocijama je najlakše manipulisati, posebno sa očajnim ocem, borcem, koji je izgubio dijete i osjeća se izdano od države kojoj je toliko dao.
Najtužnije od svega je to što je Davidov otac, Davor Dragičević, taj ratnik, simbol svih roditelja kojima su ubijena djeca postao pozorišna lutka kojoj povlače konce za svoje ciljeve svako ko se njime na neki način može okoristiti.
Njegov gnjev i bijes je usmjeren ka režimu, a svi putevi vode ka Dodiku.
Milorad Dodik kao neuspješan projekt Amerike i Velike Britanije, taj žestoki kritičar i kočničar NATO-a u BiH, Dodik kao trn u oku Evropi te ruski igrač se odavno oteo kontroli i uveo Rusiju na mala vrata.
Laktaški političar je trn u oku i političkom Sarajevu čije jačanje znači i slabija BiH, dok aktivisti iz Srbije vide u njemu prijetnju jer je decenijama u nazad prijatelj svakog režima, u ovom slučaju Vučićevog. Opozicija u Republici Srpskoj, nezadovoljna rezultatima izbora, ministarskim pozicijama, preraspodjelom fotelja i svega što orgije zvane politika u BiH čine svakodnevnicu ima ogromnu korist od slabljenja Dodika.
Udara se na emocije, jer prirodno, svi želimo pravdu, krivca za jedan mladi izgubljeni život. Najveća tragedija svega je to što u “Pravda za Davida” najmanje ima pravde, te se predlaže jedna vrsta anarhije da bi se do iste došlo. Istorija je učiteljica života i nikad niko nije dobio pravdu praveći anarhiju.
Bilo bi iluzorno i neodgovorno braniti MUP Republike Srpske koji je problemu Davida Dragičevića pristupio neodgovorno te time ostavio prostora za sve spekulacije koje su se iz toga izrodile.
Prilično o je teško objektivno voditi istragu pod tolikim pritiskom javnosti i diskreditovanjem svakog dokaza od strane nekompetentnih blogera i analitičara.
Zbog ne pronalaženja krivca, trpi cijelo društvo, građani se ne osjećaju sigurno na ulici, jer to sutra može da bude bilo čije dijete, krši se ЈRM, nasrće se na policiju, ne prijavljuju se skupovi te se ne odaziva na pozive na saslušanja.
U drugom trenutku imate scene hapšenja Davidovih roditelja, revolt naroda i opozicije, kojoj ruku na srce baš takav haos odgovoara, šutiranje policajca koji ima zadatak da štiti vašu sigurnost što dovodi do policijske brutalnosti koja odlazi u svijet.
Bez namjere da zvučim grubo, saradnjom sa MUP-om Srpske se moglo postići više nego paralizacijom Banjaluke, napadima na Dodika, policiju i prijetnjama.
Davor Dragičević je najsurovije iskorišten za sve pomenute ciljeve, da ne ulazimo u teorije zavjere i finansiranje protesta čiji je tok novca nemoguće ispratiti.
Imate bivšeg borca, nesretnog roditelja, slijepog od želje za pravdom, gurnutog u ambis sopstvenih ciljeva opozicije, krivičnih prijava i dugova, kojem će nažalost okrenuti leđa čim ne budu imali neke koristi.
Za neke heroj, za neke rušitelj Srpske, ipak samo izmanipulisani čovjek kojeg su planski udaljili od njegovog najplemenitijeg cilja.
Ubijaju Davorov integritet, truju mu razum, te kao lešinari, malo po malo otkidaju od Davida da ispune svoj neki cilj. Ubijaju ga po drugi put. Na čast im!!!!
Udarilo se na najsvetije osjećanje; roditelja prema djetetu i ne postoji čovjek koji ne bi upao u ovu zamku.
Na stranu sve, postojali su i čovječniji načini za obračun sa vlašću, od izbora do bojkota, neko se odlučio za ovo što je najmanje časno.
Kada se svjetla pogase, raščisti Trg Krajine i svjetina ode svojim kućama, ostaje sam Davor, bez pravde, sa prazninom u srcu.
Kako biste se vi osjećali da ne daj Bože sutra vaše dijete postane moneta za potkusurivanje za vlašću.
Piše: Izidora Muftić
