Učenice Medicinske škole iz Banjaluke volontiranjem upoznale čari prirode: Nije nam nedostajala ulica, kao ni moderna tehnologija!
Dobile smo priliku da osjetimo kako je to ne razmišljati o automobilima, saobraćaju, telefonima, porukama…samo se opustiti i uživati u tišini. U potpunom mraku, bez svjetlosnog zagađenja, zvijezde su imale čaroban sjaj, kažu ove dvije mlade Banjalučanke.
U vrijeme kad mladi više biraju odmaranje ispred telefona i TV-a i kad niko nema vremena za volontiranje, dvije mlade tinejdžerke pokazale su da je moguće drugačije, da je moguće dva dana potpuno posvetiti volontiranju, prirodi i da je moguće živjeti bez interneta.
Kristina Malić i Isidora Vrhovac učenice su Medicinske škole iz Banjaluke i tokom nedavno održanog Kozara Ultra Traila pomagale su organizatorima koliko su mogle, dva dana su posvetile trci, gostima, organizaciji i svojim primjerom pokazale koliko je u današnje vrijeme važno volontiranje.
Kažu nam da je ovaj događaj bio nešto potpuno novo za njih i da su se tokom tih dana našle na potpuno nepoznatom i novom terenu u svakom smislu, nisu znale šta ih očekuje. Ipak, kažu da su sa Kozare ponijele samo pozitivne utiske, lijepe uspomene i nova prijateljstva.
“Po dolasku na Kozaru smjestili smo se u planinarskom domu i odmah se bacili na posao. Pripremali smo se za doček trkača. Od glavne organizatorke, Nevene Stojaković, dobili smo jasne upute i zadatke koji nas očekuju narednog dana.
Sutradan, sa drugim volonterima dočekivale smo takmičare, odgovarale na njihova pitanja te pakovale i dijelila startne pakete. Na dan trke, otišle smo na okrepnu stanicu u planinarski dom ‘Previja’ gdje smo sa ekipom pripremale okrepu za trkače.
Nismo mi bili tu samo da im damo osvježenje već i da ih bodrimo i motivišemo da ne posustanu jer je staza bila izuzetno zahtjevna čak i za one najspremnije. Najzanimljiviji dio boravka svakako je bilo druženje sa drugim volonterima. Naravno, poslije dobro obavljenog posla uslijedila je i naša mala žurka. Družili smo se, slušali muziku, pričali do kasno u noć“, kažu za BUKU Kristina i Isidora.
One nam kažu da su se u ovu vrtu volontiranja upustile prvenstveno iz želje da pomognu svojoj drugarici Neveni i pruže joj podršku da realizuje svoju ideju.
„Ovo volontiranje pružilo nam je priliku da se osjetimo kao dio nečeg što je sada, prvi put, organizovano iz ljubavi, a moglo bi prerasti u nešto mnogo veće“, pričaju nam ove mlade djevojke.
MOŽE SE I BEZ KUPATILA I STRUJE
Kažu da je priroda na Kozari zaista fascinantna i zbog toga im nije nedostajala ulica, gradska vreva, kao ni moderne tehnologije.
„Dobile smo priliku da osjetimo kako je to ne razmišljati o automobilima, saobraćaju, telefonima, porukama…samo se opustiti i uživati u tišini. U potpunom mraku, bez svjetlosnog zagađenja, zvijezde su imale čaroban sjaj. Planinarski dom u kojem smo prvobitno bili smješteni imao je apsolutno sve kućne uslove, kupatilo, struju, kuhinju…
Kasnije stižemo na ‘Peviju’ gdje nema struje niti kupatila. U prvom trenutku to nismo prihvatile sa oduševljenjem, ali kako je vrijeme odmicalo i kako je razgovor tekao to je postalo potpuno nebitno. Ono po čemu ću ‘Previju’ posebno upamtiti su topli, nasmijani i pažljivi ljudi koji su nas dočekali kao svoje najmilije. Posebna zahvalnost i pozdrav svakako idu Snježi i Dušku“, kažu ove djevojke.
Ističu da u današnjem vremenu kada su ljudi generalno skoncentrisani samo na lični interes i materijalne stvari, mladi bi trebali pružiti sebi priliku da se osjete korisnim i da osjete kako je biti dio tima.
“Sljedeće godine svakako planiram ponovo doći i dati svoj doprinos u organizaciji Kozara Ultra Trail 2019. Ovom prilikom želim pozvati sve mlade ljude spremne na izazove da nam se pridruže sljedeće godine jer ih naravno i pored mnogo rada očekuje nezaboravno druženje”, kažu Kristina i Isidora.
(buka.com)
