Paradoks BiH: izvoz ljudi, uvoz radnika i sve jače kriminalne mreže
Bosna i Hercegovina suočava se s neobičnim društvenim i ekonomskim paradoksom – dok desetine hiljada mladih i obrazovanih odlazi u inostranstvo, u zemlju istovremeno stižu radnici iz Nepala, Indije, Bangladeša i drugih dalekih zemalja. Umjesto uvoza kapitala i tehnologije, BiH postaje uvoznik radne snage, a izvoznik svojih najboljih ljudskih potencijala. Ovo nije samo ekonomski, već i ozbiljan društveni signal koji upozorava na krizu sistema, perspektive i povjerenja građana u vlastite institucije.
Dok autobusi puni mladih svakodnevno kreću prema Njemačkoj, Austriji i Sloveniji, na bh. granice pristižu azijski radnici koji u BiH vide šansu za bolji život. Jedni odlaze jer ne vide budućnost, drugi dolaze jer je ovdje još uvijek moguće naći posao. Međutim, ono što zabrinjava jeste činjenica da BiH postaje bolja adresa za strance nego za svoje vlastite državljane. Problem nije samo u niskim platama, već u nefunkcionalnom sistemu koji ne nudi stabilnost ni perspektivu.
Uz iseljavanje, BiH se suočava i s rastućim izazovom ilegalnih migracija. Nekada samo tranzitna ruta, Balkan je danas označen kao jedno od uporišta organizovanog kriminala u Evropi. Evropol redovno upozorava da se s ovog područja koordiniraju operacije trgovine drogom, oružjem i ljudima. Lokalne kriminalne grupe odavno su prerasle granice i postale dio međunarodnih mreža, dok se politička elita bavi dnevnim prepirkama i saopštenjima.
Najveći paradoks je u tome što su se svi ovi procesi spojili u jednu zajedničku sliku. Obrazovani odlaze, njihova mjesta popunjavaju stranci, legalna ekonomija traži radnike, a kriminalne strukture ih pronalaze bez javnih poziva i državnih podsticaja. Normalne društvene zakonitosti su se okrenule naglavačke – izvozimo ljude, uvozimo radnike, gubimo stanovništvo, a postajemo sve važniji koridor za ilegalne migracije i međunarodni kriminal.
Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da smo se na ovakvo stanje navikli. Prazna sela, gradilišta na kojima se sve rjeđe čuje domaći jezik i izvještaji u kojima se Balkan označava kao centar organizovanog kriminala postali su svakodnevica. Čak i apsurd u BiH kratko traje – prestane da bude vijest i postane normalnost. Istorija nas uči da države ne propadaju zato što u njih dolaze strani radnici, već kada izgube svoje ljude, oslabe institucije i prepuste prostor kriminalu. Pravo pitanje nije koliko će radnika iz Azije i Afrike doći, već ko će ostati ako građani nastave da odlaze. U zemlji u kojoj ljudi odlaze, a problemi ostaju, čudo više nije izuzetak – postalo je sistem.
Izvor: Glas Srpske
