Planinar iz Bileće preživio tragediju na Elbrusu: Odluka o povratku spasila nas je
Bilećanski planinar Vladeta Dragojević, član Planinarskog društva „Koritnik“, preživio je dramatičan uspon na Elbrus istog dana kada je petoro planinara iz Zenice izgubilo život u kobnoj oluji. On je za Radio Bileću detaljno opisao kako je nepredvidiva priroda planine pokazala svoje najopasnije lice.
Stravični uslovi na visini
Prema riječima Dragojevića, do približno 4.700 metara uslovi su bili povoljni, ali je potom naglo nastupio snažan vjetar koji je nosio sitne čestice leda, stvarajući mećavu. Iako nije padao snijeg, subjektivni osjećaj temperature zbog vjetra spustio se i do minus 35 stepeni Celzijusovih, dok je stvarna temperatura iznosila oko minus 15.
Na visini od 5.100 metara, Dragojević je donio ključnu odluku da prekine uspon zbog jake hladnoće i teških vremenskih prilika. Ratrakom se vratio u planinarski dom, dok je ostatak njegove ekipe nastavio ka vrhu udruživši se sa ruskim vojnicima.
Hercegovačka ekspedicija i susret sa zeničkim planinarima
Ekipu iz Hercegovine, osim Dragojevića, činili su planinari iz PD „Volujak“ iz Gacka i PD „Vučji zub“ iz Trebinja. Oni su stigli do visine 5.400 metara, kada ih je uhvatilo još veće pogoršanje vremena. Gusta magla i smanjena vidljivost primorali su ih da se vrate zajedno sa ruskim timom.
Na sreću, svi su se bezbjedno spustili u dom oko šest sati ujutro. Dragojević je istakao da je bio izuzetno srećan kada ih je vidio, jer je u momentu njegovog silaska magla već bila tolika da se ništa nije vidjelo na udaljenosti od sedam-osam metara. „Sve je bilo bijelo, nije se znalo gdje je nebo, gdje je zemlja“, prisjetio se on.
Tragična vijest o stradalim kolegama
Narednog jutra, hercegovački planinari su se spustili u podnožje planine i krenuli nazad prema Gruziji. Tamo ih je dočekala užasna vijest da je na Elbrusu stradalo pet državljana BiH, za koje se ubrzo ispostavilo da su članovi Planinarskog društva „Vedro“ iz Zenice. „Odmah smo posumnjali da je riječ o ekipi iz Zenice, jer su javili da je grupa brojala sedam ljudi. Bilo nam je nevjerovatno teško kada smo shvatili da su to ljudi sa kojima smo samo nekoliko časova ranije razgovarali“, kazao je Dragojević.
Prije tragedije, bilcećanski planinar se susreo sa zeničkim kolegama u planinarskom domu. Tom prilikom su se šalili na račun registarskih tablica svojih vozila (oba kombija su imala oznaku 333) i dogovorili da se druže nakon uspona. Dok je Dragojevićeva ekipa krenula na uspon oko 21–22 sata, Zenićani su planirali polazak u jedan sat iza ponoći, iako to nije potvrđeno od strane dvojice preživjelih.
Uspon na Kazbek i opasnosti visine
Ekspedicija šestočlane ekipe iz Hercegovine počela je usponom na Kazbek (5.054 metra) koji je služio kao aklimatizacija za osvajanje Elbrusa. Zbog nestabilnog vremena čekali su nekoliko dana pogodne uslove. Kada se vrijeme razvedrilo, uspjeli su da se popnu na vrh Kazbeka za ukupno 42 časa, bez značajnije aklimatizacije, što je ostavilo posljedice – mučninu, slabost i druge simptome visinske bolesti.
Dragojević je poručio da je tragedija duboko potresla svakog člana njihove ekspedicije. „Planina uvijek podsjeti koliko je moćna i nepredvidiva i koliko je važno na vrijeme donijeti odluku da se odustane, jer vrh će uvijek čekati, a ljudski život nema cijenu“, zaključio je on.
