Studentski život u Banjaluci: Minimalna plata ne može pokriti mjesečne troškove
Dolazak na fakultet u Banjaluku za mnoge mlade ljude predstavlja prvi ozbiljan korak ka samostalnosti, ali donosi i brojne finansijske izazove. Pored izbora studija i priprema za predavanja, budući studenti i njihove porodice suočavaju se s ključnim pitanjem – koliko zapravo košta život u najvećem gradu Republike Srpske. Minimalna plata ne može pokriti mjesečne troškove, pokazuju podaci i iskustva studenata.
Smještaj u domu – najisplativija opcija
Univerzitet u Banjaluci ove godine planira upisati 2.605 studenata u prvu godinu prvog ciklusa, od čega je najveći broj mjesta predviđen za budžetske studente. Međutim, nakon upisa počinje prava računica: smještaj, hrana, prevoz, knjige i ostali troškovi. Brucoši koji dolaze iz drugih gradova najčešće prvo rješavaju pitanje smještaja, a najtraženija opcija je studentski dom, iako broj mjesta nije dovoljan za sve zainteresovane.
Banjalučki dom raspolaže sa kapacitetom od 1.250 kreveta, što znači da više od 1.000 studenata mora potražiti alternativni smještaj. Student na budžetu koji dobije mjesto u domu ostvaruje najveću uštedu, jer su troškovi smještaja znatno niži nego kod privatnog najma. U ranijim godinama posebno se isticalo da budžetski studenti imaju povoljnije uslove, uključujući besplatan smještaj i subvencionisanu ishranu, gdje tri obroka dnevno plaćaju po cijeni od tri konvertibilne marke.
Studentica Fizioterapije Marija, koja već treću godinu živi u domu, ističe brojne benefite. Prema njenim riječima, život u studentskom domu joj je u velikoj mjeri olakšao studiranje jer ne plaća smještaj. Hrani se u menzi, gdje su obroci pristupačni, pa uz oko 500 KM džeparca mjesečno uspijeva da pokrije sve osnovne troškove. Priznaje da ponekad bude neplaniranih izdataka, ali uz dobru organizaciju može da funkcioniše bez većih problema.
Privatni smještaj – veća sloboda uz veće troškove
Studenti koji ne dobiju mjesto u domu ili žele više privatnosti okreću se iznajmljivanju stanova, pri čemu je najveći problem cijena. Za garsonjere i manje stanove u Banjaluci cijene se, zavisno od lokacije i opremljenosti, kreću od nekoliko stotina maraka mjesečno. Ranija iskustva pokazuju da cijene garsonjera mogu dostići oko 450 do 500 KM i više, posebno u periodu najveće potražnje pred početak akademske godine.
Dajana, studentica treće godine Građevinskog fakulteta, kao brucoš nije uspjela da ostvari pravo na dom, pa joj je jedina opcija bio privatni smještaj. Ona živi sa cimerkom u iznajmljenom stanu i kiriju od 500 KM dijele, ali uz to plaćaju i režije. Hranu uglavnom kupuje u marketima i priprema kod kuće. Kada se saberu kirija, režije, namirnice, prevoz i ostali svakodnevni troškovi, za normalan život u Banjaluci joj je potrebno oko 1.000 do 1.100 KM mjesečno, navodi Dajana.
Ukupni mjesečni izdaci tako se kreću između 800 i 1.300 KM, u zavisnosti od životnih navika i budžeta. Ako student živi sam, troškovi izgledaju ovako: kirija od 400 do 600 KM, režije od 50 do 150 KM, internet i telefon od 30 do 50 KM, hrana od 250 do 400 KM, te prevoz i ostali troškovi od 50 do 150 KM. Jednostavna računica pokazuje da troškovi studentskog života u privatnom smještaju mogu premašiti iznos minimalne plate u Republici Srpskoj, zbog čega finansiranje studiranja za mnoge porodice predstavlja veliki izazov.
Iako finansijska računica postaje sve važniji dio studentskog života, iskustva mnogih pokazuju da upravo godine provedene na fakultetu ostaju među najvažnijim periodima života. Za neke brucoše Banjaluka će biti samo mjesto studiranja, dok će za druge postati prvi pravi dom.
