Streljački klubovi Banjaluke pred izazovima opstanka
Streljački klubovi Banjaluke suočavaju se s višestrukim izazovima – od visokih troškova opreme i municije, preko nedostatka odgovarajućih prostora, do sve manjeg interesovanja mladih da se ozbiljnije posvete streljačkom sportu. O ovim problemima za „Nezavisne“ su govorili predstavnici Streljačkog kluba „Kozara“ i Streljačkog kluba „Megalodon“.
Dva kluba, različiti modeli rada
Streljački klub „Kozara“, osnovan 1981. godine, posvećen je isključivo svojim članovima i ne sarađuje s rekreativcima. Predsjednik kluba Siniša Nikodinović kaže da su članovima omogućene sve discipline, a poseban naglasak je na disciplini IDPA, koja simulira realnu upotrebu oružja u stvarnim situacijama kroz takmičarski sistem. Kako je istakao, „Kozara“ je prvi klub u Bosni i Hercegovini koji je uveo tu disciplinu, njome se bavi četiri godine, ima svoje sudije, a ostvario je i drugo mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj.
Streljački klub „Megalodon“, osnovan 2018. godine, radi samo s vazdušnim oružjem, što mu donosi brojne administrativne olakšice, uključujući i rad s rekreativcima, a ne samo s članovima. Iz tog kluba poručuju da nemaju posebne uslove članstva i da jedino ne dozvoljavaju uznemiravanje drugih članova i rekreativaca, dok su slučajevi zabrane pristupa zaista rijetki.
Stroži uslovi članstva
S druge strane, u Streljačkom klubu „Kozara“ uslovi članstva su znatno rigorozniji i usklađeni sa zakonskim regulacijama. Nikodinović navodi da su u pojedinim situacijama odbijali prijave za članstvo, zabranjivali ulaz i udaljavali ljude s treninga. Kako objašnjava, s obzirom na to da rade s vatrenim oružjem i da Banjaluka nije veliki grad, u klubu je već poznato ko i zašto želi da se bavi streljaštvom. O prijemu odlučuje Upravni odbor, koji ne mora obrazlagati svoje odluke, a kako je kazao, bilo je pokušaja ljudi iz kriminogenog miljea da uđu u klub, u čemu im klub ne želi izaći u susret.
Oprema i finansije
Predstavnici oba kluba slažu se da su uslovi za opstanak streljačkog sporta u Banjaluci teški, a najveći problem su finansije. U „Megalodonu“ ističu da vazdušno oružje spada u D klasu i ne zahtijeva dozvolu, što im olakšava rad, ali jedna vazdušna puška košta 10.000 KM, dok je njihov budžet znatno manji.
Iz „Kozare“ ukazuju da je riječ o vrlo skupom sportu koji zahtijeva stalna ulaganja u opremu, naročito municiju. Problem je i mali broj zainteresovanih, posebno za vazdušni program, pa djeca, kako kažu, brzo odustanu i ne zadržavaju se u klubu. Najviše članova su ljudi u godinama, koji posjeduju legalno oružje i kroz klub stiču pripadnost i društvo. Za one bez vlastitog oružja obezbijeđeno je klupsko, ali tek nakon iscrpnih priprema prije odlaska u streljanu.
Prednosti i planovi
Kao benefite bavljenja streljaštvom, predstavnici klubova navode razvoj fokusa i koncentracije, sticanje samopouzdanja i osjećaja bezbjednosti, kao i bolju informisanost o tome šta oružje zapravo jeste.
U „Kozari“ su djelimično stvorili uslove za treninge ozbiljnih sportista, ali im je glavni cilj izgradnja vlastitog strelišta za vatreno oružje, jer je jedino koje su imali u Banjaluci dato privatniku pod koncesiju. U „Megalodonu“ najavljuju da će zainteresovani uskoro moći da ih pronađu na novoj lokaciji – iz Zavoda distrofičara, koji im je izlazio u susret osam godina, od avgusta ili septembra proširiće kapacitete i početi s prijemom novih članova, a u međuvremenu im je na raspolaganje izašao Streljački klub „Kozara“.
