Ljetna kancelarijska garderoba: šta je prihvatljivo na poslu?
Ljetna kancelarijska garderoba svake godine iznova pokreće isto pitanje: koliko slobodno je zaista prihvatljivo obući se na radno mjesto kada temperature pređu 35 stepeni? Iako kratke hlače, otvorene sandale i majice bez rukava zvuče kao logičan izbor, odgovor uveliko zavisi od sredine, kulture preduzeća i načina na koji se ti komadi nose.
Šorts: sve prihvatljiviji, ali uz ograde
Prema istraživanju agencije Ipsos, čak 62 odsto ispitanika smatra da muškarci tokom toplih dana mogu u kancelariju nositi šorts, dok 63 odsto podržava istu opciju za žene. Ipak, to ne znači da je svaki model dobrodošao. Preporuka modnih stručnjaka jeste da šorts bude duži, krojena kroja i da doseže otprilike do koljena, uz kombinaciju sa košuljom, jednostavnom majicom ili laganim sakoom.
Kada postoji sumnja da li je šorts prekratak, stručnjaci kažu da je to ujedno i najbolji znak da jeste.
Sandale i japanke za posao?
Japanke su jedna od rijetkih stvari oko kojih većina sagovornika ima usaglašen stav – one pripadaju odmoru, plaži i bazenu, a ne poslovnoj atmosferi. Čak i kada je ostatak kombinacije promišljen, japanke cjelokupan izgled čine previše ležernim.
Klasične kožne sandale, s druge strane, mogu proći u manje formalnim sredinama, ako su uredne, očuvane i uklopljene u cjelinu. Kombinacija čarapa i sandala povremeno se pojavljuje kao trend, ali na poslu brzo šalje poruku neprofesionalnosti.
Bretele, ramena i podijeljena mišljenja
O majicama i topovima bez rukava mišljenja su znatno podijeljenija. Istraživanje Ipsosa pokazuje da 40 odsto ispitanika takvu odjeću smatra prihvatljivom kada je nose žene, dok samo 24 odsto podržava isto za muškarce.
Takvi komadi bolje funkcionišu ispod lanene košulje, lagane jakne ili krojenog kompleta. Kada pravila nisu jasna, pouzdaniji izbor su šire bretele, kvalitetniji materijali i jednostavniji kroj. Topovi bez bretela se, pak, uglavnom ne preporučuju za poslovno okruženje.
Poslodavac i pravila oblačenja
Kompanije imaju pravo da propišu pravila o izgledu i odjeći zaposlenih, posebno kada postoje opravdani razlozi poput bezbjednosti, higijene, rada s klijentima ili imidža. Pravila bi, međutim, trebalo da budu razumna, jasna i dosljedno primjenjivana.
Tokom ekstremnih vrućina poslodavci bi trebalo da preispitaju da li je postojeći kodeks realan i da li postoji prostor za fleksibilnost. Zaposlenima koji smatraju da im pravilo stvara problem, savjet je da o tome razgovaraju sa nadređenim ili HR službom.
Na kraju, univerzalni odgovor ne postoji – banka, agencija, škola, tehnološka firma i fabrika imaju različite standarde. Najvažnije su komunikacija i svijest da udobnost ne mora isključiti profesionalnost. Jednako su bitni kroj, materijal, urednost i utisak koji odjeća ostavlja.
