Kredit od izbora postao svakodnevna potreba građana BiH
Građani Bosne i Hercegovine suočeni su sa značajnim rastom zaduženosti, pa je kredit u posljednje tri godine sve više postao potreba umjesto izbora. Prema podacima Centralne banke BiH, ukupan kreditni dug stanovništva prema bankama u tom periodu uvećan je za gotovo četiri milijarde maraka.
Prije tri godine krediti građanima iznosili su oko 11,25 milijardi maraka, dok danas dostižu 15,24 milijarde, što predstavlja rast od približno 35,5 odsto. Samo tokom posljednjih godinu dana kreditni portfelj povećan je za oko 1,7 milijardi maraka. Kada bi se ukupan dug matematički podijelio na broj stanovnika BiH, na svakog građanina dolazilo bi oko 4.900 maraka kredita, dok je prije tri godine taj iznos bio oko 3.600 maraka. Naravno, to ne znači da svaki stanovnik ima kredit, već ukazuje na rast ukupne zaduženosti.
Depoziti i dalje veći od kredita
Mada je rast zaduženosti u BiH značajan, po stopi rasta prednjači Crna Gora. Krediti stanovništvu u toj zemlji za tri godine povećani su za gotovo 60 odsto, dok je u BiH rast iznosio 35,5 odsto. BiH tako nije regionalni rekorder, ali kreditni dug raste dovoljno brzo da više nije marginalna pojava u kućnim budžetima.
Građani u bankama i dalje drže više novca nego što iznose njihove kreditne obaveze. Depoziti stanovništva iznose oko 20,6 milijardi maraka, a krediti 15,24 milijarde, pa razlika od oko 5,4 milijarde ide u korist depozita. Podaci Centralne banke BiH pokazuju da su ukupni depoziti domaćih sektora na kraju juna iznosili 40,34 milijarde maraka, što je za 1,64 milijarde ili 4,2 odsto više nego u maju. Na godišnjem nivou rast iznosi 5,81 milijardu maraka ili 16,8 odsto, dok su depoziti stanovništva povećani za 2,39 milijardi ili 13 odsto.
Takva kretanja pokazuju da finansijska slika građana nije jednolična – jedni štede, drugi se zadužuju, a dio domaćinstava radi i jedno i drugo. Više depozita nego kredita na nivou stanovništva ne znači da su sva domaćinstva finansijski sigurna, jer su i štednja i dug neravnomjerno raspoređeni. U strukturi depozita stanovništva oročeni novac čini 29,5 odsto, pa značajan dio sredstava nije klasična dugoročna štednja, već novac dostupan za potrošnju ili kratkoročna rezerva.
Životne priče iza statistike
Rast kredita otvara važno pitanje – za šta se građani zadužuju i koliki teret te obaveze predstavljaju za kućne budžete. Nije svaki kredit isti, pa se onaj za stan ili pokretanje posla koji stvara prihod ne može staviti u istu kategoriju sa kreditom za hranu, račune, gorivo ili ljetovanje.
Banjalučanin Dragan Z. kaže da je uzeo kredit od 12.000 maraka za kupovinu polovnog automobila. Rata nije mala i osjeti se svakog mjeseca, ali bez automobila se danas jednostavno ne može, pogotovo jer ima stare roditelje koje treba voziti doktorima.
Za druge je kredit način da riješe stambeno pitanje. Velibor M. se nedavno oženio i odlučio da sa suprugom kupi stan. Dobio je kredit od 150.000 maraka i uz malu pomoć roditelja i nešto ušteđevine kupio stan u novogradnji u banjalučkom naselju Lazarevo. Mjesečna rata je ogromna, a period otplate od 20 godina dug, ali kako kaže, neka se samo živo i zdravo.
Ulaganje i posao kao razlog zaduživanja
Kredit može biti i način ulaganja u posao i stvaranja novog izvora prihoda. Darko K. kaže da je njegov sin, zajedno sa prijateljem, ušao u posao sa solarnom elektranom. Za investiciju su dobili povoljan kredit i računaju da bi je, uz prihode od proizvodnje električne energije, mogli otplatiti za sedam godina. Njegov primjer pokazuje da veća zaduženost sama po sebi ne mora biti loša, već je važno šta se kreditom finansira i da li investicija može da stvori prihod dovoljan za otplatu duga.
Sasvim drugačiju stranu zaduživanja pokazuje priča Maje D. iz Banjaluke, koja je pokušala da zaradi za život u ugostiteljstvu. Posao nije išao kako je planirala, a prihodi nisu bili dovoljni da pokriju troškove. Morala je da uzme kredit da bi održala posao i pokrila obaveze, ali je na kraju odustala od svega, dok je dug ostao. Kako kaže, nije lako kada novac od plate prvo odvojite za stari dug pa tek onda gledate šta vam je ostalo za život.
Tu je i zaduživanje za pokrivanje tekućih troškova. Zoran V. kaže da mu je plata u posljednjih nekoliko godina porasla, ali ima osjećaj da to gotovo i ne primijeti. Poskupjeli su hrana i gorivo, a ima i troškove u vezi sa djecom. Potrošački kredit od 10.000 maraka uzeo je da bi sve to pokrio, ali i odlazak na more. Sada, međutim, svaki mjesec mora prvo izdvojiti novac za ratu pa tek onda raspoređivati ono što ostane.
Teret duga i oprez kod zaduživanja
Postoji i kategorija ljudi koji više ne žele da ulaze u kreditne aranžmane. Među njima je i Milan P., koji kaže da je imao negativna iskustva kao korisnik kredita i žirant. Kako ističe, ne pada mu više na pamet da diže kredit ili bude nekom garant za njega, jer ga je dovoljno opeklo – odlučio je da se pokriva sa onoliko koliko ima.
Ove priče pokazuju da iza statistike o kreditima stoje različite potrebe. Zato ukupan iznos duga nije dovoljan za ocjenu stvarnog tereta zaduženosti. Važni su namjena kredita, visina rate, prihodi domaćinstva i novac koji ostaje nakon otplate obaveza. Rast zarada i veća kreditna sposobnost omogućavaju građanima da od banaka dobiju veće iznose, ali istovremeno rastu i cijene stanova, hrane, automobila, zakupnina i usluga. Veća primanja zato ne znače automatski i veću finansijsku sigurnost.
Ako plata raste sporije od troškova života, kredit može postati način da se popuni praznina u budžetu, što dodatno povećava rizik od dugotrajne zaduženosti i finansijske nestabilnosti domaćinstava.
