Školska godina i roditelji: podrška umjesto pritiska
Školska godina i roditelji tema su o kojoj se najčešće govori tek kada se pojave problemi sa ocjenama. Psiholog i porodični psihoterapeut Maja Savanović Zorić ističe da početak škole nije važan samo zbog gradiva, već i zbog odnosa koji roditelji grade sa svojim djetetom. Umjesto poruka kojima se od djeteta traži da bude bolje, ono često treba da osjeti da je prihvaćeno i bez uspjeha.
Poruke koje dijete zaista čuje
Roditelji najčešće izgovaraju motivacione rečenice iz ljubavi i brige, ali dijete ih može doživjeti kao potvrdu da nije dovoljno dobro. Zato je važno, prije nego što se postavi pitanje o ocjeni, pitati dijete kako mu je bilo u školi. Umjesto kritikovanja grešaka, korisnije je pokušati razumjeti šta se iza njih krije.
U radu sa djecom, kako navodi autorka, problemi pažnje i koncentracije često imaju složene uzroke. Nemir, odlaganje obaveza i stalno traženje pomoći mogu ukazivati na dublju potrebu za bliskošću i pažnjom roditelja. Dijete ponekad ne umije riječima da kaže da mu nedostaje zajedničko vrijeme, pa to iskazuje kroz ponašanje.
Šta djetetu zaista treba
Roditeljstvo ne podrazumijeva uklanjanje svih prepreka. Djeci su potrebne granice, odgovornost i struktura, ali i mjesto gdje mogu biti nesigurna, umorna i nesavršena, a da i dalje budu voljena. Potreban im je roditelj koji ih sluša i usmjerava, ali ne živi umjesto njih.
Ova školska godina možda neće donijeti samo petice. Biće uspjeha, ali i grešaka, razočaranja i novih pokušaja. Dijete će, kako piše autorka, pamtiti reakciju roditelja više nego samu ocjenu. Umjesto oštre poruke, važnije je da dijete osjeti da mu roditelj vjeruje i da je spreman da zajedno traže rješenje.
Dvadeset minuta prisustva
Ponekad djetetu nije potrebna još jedna lekcija, već dvadeset minuta vremena bez telefona i žurbe. Potrebno mu je da osjeti da je važno i kada nema problem koji treba rješavati. To može biti poruka koju dijete šalje svojim ponašanjem, iako je ne umije izgovoriti.
Početak školske godine može tako postati novi početak odnosa roditelja i djeteta. Nije neophodno biti savršen roditelj, dovoljno je biti prisutan, zainteresovan i spreman da čuje ono što dijete ne zna uvijek izgovoriti. Najvažnija poruka, kako zaključuje autorka, jeste da dijete kroz godinu ne mora prolaziti samo – roditelj i ono idu zajedno.
