Stočarka iz Šujice: Dao Bog da litra mlijeka košta 100 maraka
Dika Miličević, koja je prije 13 godina iz Radišića kod Ljubuškog došla u Šujicu kod Tomislavgrada, svakodnevno brine o velikom stadu krava. Iako posao nije nimalo lak, kaže da joj takav život odgovara, a poručuje i da bi voljela da litra mlijeka košta 100 maraka.
Njenu životnu priču prenio je „Glas Hercegovine”, pred čijim je kamerama otvoreno govorila o životu na selu, stočarstvu, cijenama domaćih proizvoda, nedostatku radne snage i vremenu u kojem je odrastala.
Poruka onima koji neće da rade sa stokom
Na farmi na kojoj radi nalazi se oko 140 krava, a kada se dodaju telad, junad i ostala grla, riječ je o velikom gazdinstvu. Posao počinje rano i traje gotovo cijeli dan, a Dika ističe da joj ovakav način života odgovara.
Iako mnogi izbjegavaju rad sa stokom smatrajući ga teškim i prljavim, domaće mlijeko, meso i drugi proizvodi su traženi. Upravo zbog toga Dika je imala jasnu poruku.
„Dao Bog da litra mlijeka bude 100 maraka zbog ovih žena, dama, koje kažu da smrdi”, poručila je Dika.
Dodaje da ljudi često govore da su jaja, mlijeko i meso skupi, ali malo ko je spreman da uzgaja životinje i proizvodi hranu. „Ako je skupo, uzmeš sebi kravu, kozu, ovcu ili kokoš pa neće biti skupo”, objasnila je slikovito.
Život na farmi u Šujici
Dika je odrasla u Radišićima, gdje se nekada mnogo radilo u poljoprivredi. Prisjetila se uzgoja duvana, kukuruza i držanja stoke, ali i društvenog života koji je tada postojao.
Smatra da je njena mladost, uprkos težem životu i radu, bila ljepša od života koji danas imaju mladi. Govorila je o nedjeljnim okupljanjima, muzici, pjesmi i druženju, u vrijeme kada nije bilo mobilnih telefona niti današnjih tehnologija.
„Ja kažem za omladinu i za sve da je ljepši moj život bio nego sada omladini”, kazala je.
Ostaje uz krave dok može
Dika ima četiri sina – jedan živi u Ljubuškom, drugi u Radišićima, treći u Njemačkoj, a četvrti je s njom u Šujici i takođe radi na farmi.
I nakon 13 godina u Šujici ne razmišlja o promjeni posla. Ranije je radila i u Čapljini i Međugorju, ali kaže da joj je život uz stoku draži. Posebno ističe dobar odnos s vlasnikom farme, kod kojeg radi svih 13 godina, kao i odnos s mještanima Šujice.
Na pitanje dokle planira čuvati krave, odgovor je jednostavan – dok je noge budu služile.
„Ko neće raditi, neka bude skuplje i ne treba se žaliti”, zaključila je Dika u razgovoru za „Glas Hercegovine”.
