Pravoslavni vjernici obilježavaju dan posvećen Prepodobnom Pimenu Velikom
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju dan posvećen Prepodobnom Pimenu Velikom, uglednom misirskom podvižniku koji je ostavio dubok trag u hrišćanskoj duhovnosti.
Monaški put i susret sa svetiteljima
Još u najranijoj mladosti, ovaj misirski svetitelj obilazio je istaknute duhovne oce i od njih sticao dragocjena saznanja. Zabilježeno je kako je dječak Pimen zamolio starca Pavla da ga odvede do svetog Pajsija. Ugledavši ga, sveti Pajsije se obratio Pavlu rekavši da će to dijete spasiti mnoge jer počiva ruka Božija nad njim. Vremenom se Pimen zamonašio, a njegov primjer su ubrzo slijedila i njegova dva rođena brata.
Strogi raspored u manastirskoj zajednici
Kada je njihova majka jednom prilikom došla sa željom da vidi sinove, Pimen je nije primio unutra, već ju je kroz zatvorena vrata upitao želi li više da se sretnu na ovom svijetu ili onamo u vječnosti. Majka je tada s radošću uzvratila da će ih zasigurno vidjeti na onom svijetu, pa je odustala od susreta ovdje.
U manastirskoj zajednici kojom je rukovodio njihov najstariji brat, avva Anubije, noćni časovi bili su precizno podijeljeni: četiri časa provodili su u stvaranju, četiri u snu, a četiri u pojanju psalama. Dnevne obaveze su od jutarnjih časova do podneva obuhvatale naizmjeničan rad i molitvu, dok je period od podneva do večernje službe bio posvećen čitanju. Poslijepodne su pripremali skromnu večeru od zelja, što im je bio i jedini obrok u toku dvadeset četiri časa.
Život u miru i duhovne mudrosti
Govoreći o njihovom svakodnevnom poretku, sam Pimen je isticao da su uvijek jeli ono što se iznese pred njih, bez prigovora ili traženja nečeg drugog, čime su čitav život proveli u bezmolviju i spokoju. Sveti Pimen se upokojio mirno u dubokoj starosti, negdje u petom vijeku.
Iza njega su ostale upamćene važne mudrosti, među kojima je pouka da onaj ko se drži ćutanja pronalazi spokoj na svakom mjestu gdje god boravi. Poručivao je i da na učinjeno zlo treba uzvratiti dobrim jer dobro pobjeđuje zlobu, podsjećajući istovremeno na snagu iskrenog plača pred dobrotom Božijom i opominjući na smirenost pred bližnjima.
