Godinama unazad javnim prostorom dominira ista, umorna mantra: „ Svi mladi jedva čekaju da odu.“ Statistički podaci, redovi ispred ambasada i priče o boljem životu na Zapadu stvorili su sliku društva koje je diglo ruke od sebe.
Ipak, stvarni razgovori sa mladim ljudima na banjalučkim ulicama otkrivaju sasvim drugačiju, mnogo dublju i odgovorniju istinu.
Mnogi ne žele da odu.
Ovdje je život, ali fali sigurnost
„Zašto bih išao ako ne moram? Ovdje su mi roditelji, prijatelji, grad koji poznajem i volim. Ovdje imam posao, krov nad glavom, svoj ritam. Ne želim biti građanin drugog reda u tuđoj zemlji“, rečenica je koju ćete čuti od mnogih dvadesetogodišnjaka i tridesetogodišnjaka.
Oni nisu naivni. Svjesni su cijena, stanarina i svakodnevnih pritisaka, ali posjeduju iskrenu želju da grade život na svome. Problem sa kojim se suočavaju uoči svakih izbora nije manjak patriotizma ili želje za boljim društvom, već rečenica koja se ponavlja poput eha: „ Jednostavno ne znamo za koga da glasamo.“
Godine istih lica, recikliranih predizbornih parola, praznih obećanja i međusobnih optužbi stvorile su zid apatije. Mladi ne traže nerealna obećanja, kule i gradove, niti ih zanimaju stranački šatori. Traže elementarno:
Pravnu sigurnost – da pravila važe jednako za sve, a ne samo za one sa stranačkom knjižicom.
Vrednovanje rada i znanja – da diploma, trud i poštenje imaju prednost nad rođačkim vezama.
Normalnost – društvo u kojem politika nije tema svake jutarnje kafe, već servis koji građanima olakšava život.
Zašto je neizlazak najskuplja odluka?
Kada mlad čovjek kaže „nemam za koga“, to je potpuno razumljivo osjećanje razočaranja. Međutim, u izbornom sistemu apstinencija ne znači protest – ona znači prepuštanje sudbine u tuđe ruke.
Ako ne glasate vi koji želite da ostanete, umjesto vas će odlučiti stranačke vojske, disciplinovana glasačka tijela i oni kojima trenutno stanje savršeno odgovara. Ostanak kod kuće na dan izbora nije kazna političarima; to je nagrada onima koji računaju na vaš umor i ravnodušnost.
Izbori nikada nisu potraga za savršenim političarem – takav ne postoji nigdje na svijetu. Izbori su zapravo zapošljavanje ljudi koji će raspolagati vašim novcem i vašom budućnošću. Ako vam se ne sviđaju stara lica, tražite nova. Ako vam ne odgovaraju veliki, obratite pažnju na pojedince koji imaju kičmu, čist obraz i hrabrost da kažu istinu.
Ostati ovdje znači boriti se
Odluka da se ostane u Banjoj Luci i Republici Srpskoj danas je čin istinske hrabrosti. Ali taj ostanak nema smisla ako se svede na tiho trpljenje i slijezanje ramenima.
Glas na izborima je jedini alat kojim se postavlja granica i poručuje: „Ovo je i naš grad, ovo je i naša zemlja, i ne planiramo nikome da je prepustimo.“
Zato, kada dođe dan za glasanje, ne tražite mesiju. Izađite zbog sebe, zbog svojih planova, porodice i želje da ovdje živite dostojanstveno. Birajte one koji vas ne potcjenjuju. Jer ako vi ne preuzmete odgovornost za svoju budućnost, budite sigurni da će je neko drugi skrojiti po svojoj mjeri.
