Uređenje obale Vrbasa izaziva zabrinutost ekologa i građana
Radovi na izgradnji šetališta i novih površina uz rijeku pokrenuli su brojne reakcije u javnosti, pri čemu pojedini građani i ekološki aktivisti upozoravaju da aktuelno uređenje obale Vrbasa u Banjaluci previše prostora prepušta kamenu i betonu nauštrb netaknute prirode.
Iako zamisao o uređenju riječnog šetališta sama po sebi nije sporna, u javnosti se postavlja pitanje gdje je granica između stvaranja modernih gradskih zona i očuvanja prirodnog toka. O ovim promjenama svjedoče i dugogodišnji hroničari banjalučke rijeke koji prate njenu transformaciju.
Pogled kroz objektiv i sjećanje na prirodu
Među onima koji godinama prate stanje na terenu je i banjalučki fotograf Tomas Damjanović, koji rijeku, njene plaže i obale bilježi objektivom, a od 2016. godine promjene dokumentuje i iz vazduha pomoću drona. Na osnovu tih zapisa Damjanović ukazuje na to koliko se izgled priobalja izmijenio posljednjih godina, navodeći da prirodne površine sve više uzmiču pred betonom i kamenom, dok drveće nestaje.
Prema njegovim riječima, naročito je mučno posmatrati rad teške mehanizacije u samom riječnom koritu, vađenje sedre, pomjeranje kamenih struktura i uklanjanje stabala. On podsjeća da je Vrbas ime dobio upravo po vrbama kojih je sada sve manje, dodajući da sječa drveća ne odnosi samo pojedinačna stabla, već uništava prirodnu hladovinu, remeti mikroprostor, ugrožava staništa živog svijeta i mijenja prepoznatljivi vizuelni izgled grada.
Usklađivanje potreba grada i prirodnog ekosistema
Damjanović naglašava da razvoj grada ne mora nužno podrazumijevati betoniranje, te da postoje primjeri drugih sredina koje su uspjele urediti priobalje bez uništavanja drveća, prirodnih pristupa vodi i staništa životinja. On smatra da je bilo neophodno pronaći kompromisno rješenje koje usklađuje urbane potrebe sa prirodom, umjesto potpune zamjene zelenila građevinskim materijalom.
Takođe, fotograf ističe da je u ovakve zahvate trebalo blagovremeno uključiti širu javnost i stručnjake poput biologa, ekologa i hidrologa, jer rijeka pripada svim građanima. Njegova želja je da i mlađe generacije imaju priliku da borave uz prirodni Vrbas, kupaju se i odrastaju uz rijeku, a ne da je doživljavaju isključivo kao popločanu površinu namijenjenu samo za šetnju, zbog čega smatra dragocjenim da putem fotografija ostane sačuvano svjedočanstvo o nekadašnjem izgledu.
Zahtjevi za većom transparentnošću radova
Zabrinutost dijeli i Igor Kalaba iz Centra za životnu sredinu, organizacije koja već duže vrijeme od nadležnih institucija zahtijeva uvid u projektnu dokumentaciju i veću transparentnost. Ovaj centar zagovara izradu cjelovitog plana za uređenje priobalja, kao i aktivno uključivanje stručne i opšte javnosti u donošenje odluka.
Govoreći o tome da li se rijeka posmatra kao živi ekosistem ili kao prostor za građevinske intervencije, Kalaba napominje da mnogi ljudi rijeci pristupaju s dužnim poštovanjem i brigom, dok istovremeno kritikuje odnos nesavjesnih pojedinaca i administracije na gradskom i entitetskim nivoima prema ovom prirodnom dobru.
