Za porodilje u Srpskoj nema naknade ako rade za firme iz FBiH
Radnice koje imaju prebivalište u Republici Srpskoj, a zaposlene su u poslovnicama čija matična preduzeća imaju sjedište u Federaciji Bosne i Hercegovine, našle su se u teškom položaju, jer za porodilje u Srpskoj u ovakvim okolnostima često izostaje isplata naknade plate tokom odsustva nakon porođaja.
Iako im ova prava formalno pripadaju, poslodavci iz drugog entiteta nerijetko odbijaju da dobrovoljno izmire svoje obaveze. Zbog toga su pojedine majke pravdu zatražile pred pravosudnim organima, ali bezuspješno.
Odbijene tužbe pred sarajevskim sudovima
Prema presudama sudova u Sarajevu, tužbeni zahtjevi radnica za isplatu naknade tokom porodiljskog odsustva su odbačeni. Pravosuđe u FBiH takav stav pravda činjenicom da je u ugovorima o radu definisana nadležnost tamošnjih sudova, te da se primjenjuje Zakon o radu FBiH, a ne propisi Republike Srpske, bez obzira na to što se poslovnica nalazi na teritoriji Srpske. Radnice su upućene na ustanove prema mjestu stanovanja, ali republičke institucije ne mogu isplatiti naknadu za koju prethodno nisu uplaćeni doprinosi.
Direktan sukob dva različita sistema
Banjalučki advokat Vladimir Dragičević naglašava da je riječ o pravnom vakuumu koji je posljedica postojanja dva potpuno suprotstavljena entitetska modela. Kako navodi, u Federaciji BiH ne postoji poseban fond niti doprinos za dječiju zaštitu, već se ova davanja isplaćuju neposredno iz kantonalnih budžeta, pri čemu je osnovni uslov da majka ima prebivalište na području tog kantona.
Nasuprot tome, u Republici Srpskoj se primjenjuje Zakon o dječijoj zaštiti, na osnovu kojeg Javni fond za dječiju zaštitu RS refundira sredstva isključivo ukoliko poslodavac ima sjedište u Srpskoj i ako su doprinosi stvarno uplaćeni u taj fond.
Poslodavci zaobilaze propise Republike Srpske
Dragičević precizira da bi se na zaposlene koji rade na teritoriji Srpske morali primjenjivati Zakon o radu RS i Zakon o doprinosima RS, s obzirom na to da je mjerodavno mjesto rada, a ne sjedište poslodavca. To podrazumijeva obavezu preduzeća iz FBiH da isplaćuju naknadu i uplaćuju pripadajuće doprinose u Srpskoj. Ipak, pojedine firme koriste dominantniji ekonomski položaj i ugovorom nameću nadležnost suda u FBiH, gdje važeći propisi ne obavezuju poslodavca na isplatu naknade plate tokom porodiljskog odsustva.
Prema riječima ovog advokata, sudovi u Republici Srpskoj ne bi smjeli da se proglašavaju nenadležnim u ovim sporovima, jer takve ugovorne odredbe služe isključivo za izbjegavanje propisa Srpske. On smatra da domaći sudovi moraju preispitati suštinsko dejstvo takvih ugovora i stati u zaštitu radnica, sprečavajući zloupotrebu procesnih prava.
Neophodno hitno usklađivanje zakona
Zbog neriješenih odnosa i finansijske nesigurnosti majke trpe najveći pritisak, te su često prinuđene da prekinu porodiljsko odsustvo i vrate se radnim zadacima znatno prije zakonskog roka. Dragičević rješenje vidi u institucionalnom djelovanju i usklađivanju propisa.
Kako zaključuje, neophodno je uspostaviti koordinaciju radi refundacije sredstava i stvoriti mehanizam novčanog poravnanja između kantonalnih budžeta i Fonda za dječiju zaštitu RS. Druga mogućnost je izmjena propisa tako da se uplata doprinosa u mjestu rada prizna kao osnov za ostvarivanje prava u mjestu prebivališta, čime bi se eliminisala diskriminacija i osigurala ravnopravna zaštita za sve porodilje.
