Obnova kulturnog nasljeđa u Banjaluci na čekanju zbog manjka novca i majstora

Trenutno u gradu na Vrbasu nema obimnijih radova na sanaciji i restauraciji istorijskih objekata, dok se za zgradu Arhiva Republike Srpske tek izrađuje projektna dokumentacija. Iz Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa priznaju da obnova kulturnog nasljeđa teče znatno sporije i u manjem obimu nego što stvarne potrebe nalažu, prevashodno usljed oskudnih finansijskih sredstava.
Pored izrade planova za banjalučki Arhiv, u ovoj republičkoj ustanovi izdvajaju i radove na crkvi u selu Dubljani kod Trebinja, za koju su novčana sredstva obezbijeđena, kao i projekat postavljanja zaštitne nadstrešnice iznad „Topole užasa“ u okviru Spomen-područja Donja Gradina.
Bez zvanične liste prioriteta za hitne intervencije
Ipak, problem ne leži isključivo u manjku novca. Zavod posjeduje registar zaštićenih dobara, ali ne vodi formalnu „crvenu listu“ građevina kojima prijeti propadanje i koje zahtijevaju neodložnu popravku. To u praksi znači da formalni status spomenika sam po sebi ne određuje kada će neko zdanje doći na red za rekonstrukciju, pa se postupci najčešće pokreću tek na inicijativu pojedinih lokalnih zajednica.
Takva praksa važi i na području Banjaluke, gdje se svaki slučaj razmatra pojedinačno, vagajući trenutno stanje objekta i raspoloživi novac. U Zavodu stoga upozoravaju da je neophodno uvesti stalno i plansko ulaganje sredstava, kako bi se spomenici spašavali blagovremeno, a ne u trenucima kada je njihovo stanje već ozbiljno ugroženo.
Privatno vlasništvo ne ukida zakonske obaveze
Pitanje zaštite posebno dolazi u žižu javnosti kada su u pitanju stare vile i istorijska zdanja koja prelaze u privatno vlasništvo. U Zavodu naglašavaju da sam čin kupovine zaštićene nekretnine novom vlasniku ne ostavlja prostor za slobodno raspolaganje bez ograničenja.
Svaki vlasnik ili korisnik zakonski je obavezan da nepokretno kulturno dobro pažljivo održava i čuva. Prije bilo kakvih planiranih radova na objektu, neophodno je obratiti se nadležnom Zavodu radi dobijanja propisanih uslova i saglasnosti, jer promjena vlasničke strukture ne briše obavezu očuvanja spomeničke vrijednosti.
Potraga za licenciranim majstorima i starim zanatima
Dodatna prepreka javlja se i onda kada se novac pronađe, jer restauracija istorijskih građevina zahtijeva specifičnu stručnost koju nema svako preduzeće. Tokom postupaka javnih nabavki Zavod izričito traži odgovarajuće licence i provjereno iskustvo u radu na zaštićenim zgradama.
Rad na starim zdanjima podrazumijeva duboko poznavanje tradicionalnih materijala i tehnika njihove obrade, pa očuvanje starih zanatskih znanja ostaje jedan od ključnih izazova pri svakom zahvatu na terenu.








