Dajićko jezero i tajne Golije: Predanja o svatovima i risu
Planina Golija, nadaleko poznata po prostranim šumama i čistom vazduhu, skriva prave prirodne dragulje među kojima se posebno izdvaja Dajićko jezero, smješteno na više od hiljadu metara nadmorske visine.
Prirodni fenomen bez uobičajene obale
U istoimenom naselju nalazi se ovaj hidrološki biser koji nema klasičnu obalu, već je opkoljen osobenom tresavom što se ugiba pri svakom koraku. Prema informacijama iz Turističke organizacije Ivanjica, jezero se dopunjava atmosferskim talozima, kišom i otapanjem snijega, usljed čega mu se nivo i površina neprestano mijenjaju, dok se naspram njega nalazi i kaptirani izvor. Izmijenjen vodni režim, zajedno sa mikroklimatskim parametrima i ekološkim prilikama, ubrzao je proces eutrofikacije, što je pogodovalo razvoju specifičnog biljnog svijeta i opstanku rijetkih insekata, a u vodi je strogo zabranjeno kupanje.
Ovaj lokalitet u gustoj četinarskoj šumi privlači brojne domaće i inostrane goste, a u naučnoj literaturi zabilježen je još u radovima znamenitih istraživača Josifa Pančića, Nedeljka Kašanina i Jovana Cvijića. Još 1966. godine, na inicijativu Republičkog zavoda za zaštitu prirode Srbije, Dajićko jezero sa pripadajućom tresavom na površini od dva hektara na sjeverozapadnom dijelu planine proglašeno je prirodnom rijetkošću i geobotaničkim spomenikom pod zaštitom države.
Narodna predanja o svatovima i pobratimima
Pored izuzetnih prirodnih odlika, ovaj kraj prate i brojne mistične priče. Jedna od starih legendi svjedoči o svatovskoj povorci čiji je barjaktar izgubio pravac, nakon čega su svi svatovi završili u jezerskim dubinama, zbog čega se ovo mjesto u narodu naziva i svatovskim. Druga priča govori o nemani koja je obitavala u vodi sve dok je mještani nisu usmrtili, pa je jezero od prolivene krvi postalo crveno, a bistrina mu se vratila tek kada je sveštenik očitao molitvu, po čemu je susjedno selo ponijelo naziv Bele vode.
Folklor ovog dijela Srbije pamti i nadmetanje pobratima Rajka i Janka oko toga ko će brže iznijeti teški kamen do samog vrha planine. Dok je Rajko žurio, posrnuo je pred ciljem i ispustio teret koji se skotrljao u potok nazvan Rajkov potok, a Janko je strpljivim korakom stigao do vrha, koji i danas nosi ime Jankov kamen.
Rijedak susret sa skrivenom divljom mačkom
Ljubitelje prirode nedavno je obradovao i prizor objavljen na stranici „Wild Golija“, gdje se pojavila fotografija risa zabilježenog u njegovom prirodnom staništu, uz napomenu autora da su susreti sa ovom životinjom u posljednje vrijeme sve učestaliji. Evroazijski ris važi za najveću divlju mačku na evropskom tlu i predstavlja jednu od najskrivenijih vrsta našeg podneblja, jer živi samotnjačkim načinom života, pažljivo izbjegava ljude i lovi u potpunoj tišini.
