Miris šljive kod Banjaluke: Zašto domaća rakija oca i sina nema cijenu
U banjalučkom naselju Rekavice ovih jesenjih dana širi se prepoznatljiv miris zrelog voća, gdje otac i sin nastavljaju višegodišnji običaj pripreme prirodnog pića. Iako litar na tržištu dostiže dvadesetak maraka, njihova domaća rakija nije namijenjena prodaji, već isključivo za sopstveno domaćinstvo, porodična okupljanja i drage goste.
Iako su prije nekoliko godina ostali bez sopstvenog zasada kada im je snažan vjetar oborio stabla šljive, ovi vrijedni domaćini nisu željeli da prekinu tradiciju. Plodove posljednje dvije godine nabavljaju od poznanika, svjesni da takav potez finansijski nije najisplativiji. Ipak, ističu da im novac nije presudan faktor kada žele da na trpezi imaju potpuno čist proizvod bez ikakvih kompromisa.
Kvalitet bez dodavanja šećera i vještačkih primjesa
Kako objašnjavaju ovi mještani, razlika između kupljenog pića i onog pripremljenog u sopstvenom dvorištu je nemjerljiva. U njihovom kotlu završava samo zdravo voće, bez zrna dodatog šećera ili drugih primjesa. Ove sezone su iz pet do šest kazana uspjeli da dobiju oko devet litara po jednom loženju, a cjelokupna količina ostaće pod njihovim krovom.
Tajna dobre komine i pravilnog vrenja
Za dobar destilat, prema riječima ovih poznavalaca koji nerado otkrivaju imena ali rado govore o postupku, priprema počinje znatno prije potpaljivanja vatre pod kazanom. Ključni korak predstavlja pravilna fermentacija, odnosno vrenje komine, jer bez adekvatne pripreme nema ni dobrog rezultata. Pored zrelosti ubranih šljiva i načina prerade, sam trenutak destilacije zahtijeva stalnu pažnju. Upravo zato pečenje u ovom kraju odavno prevazilazi samu proizvodnju, jer oko kazana okuplja porodicu, komšije i prijatelje, dok se stečeno znanje prenosi s generacije na generaciju.
Odležavanje u hrastovom buretu za posebne prilike
Nakon što poteče iz lule, pred pićem je novo period sazrijevanja. Dok se pojedine količine čuvaju u staklenim posudama, posebno mjesto zauzima hrastovo bure koje tečnosti daruje specifičnu aromu, boju i karakter. U podrumu ovog domaćinstva brižljivo se čuva i mala porodična zbirka boca koje miruju godinama, a otvaraju se isključivo u najsvečanijim trenucima, jer pravi domaćini znaju da svaka kap nije za pijačnu tezgu niti za svaki dan.
