Dragan Štrukelj osvaja umjetničku scenu Njujorka
Nekadašnji šampion u plesu iz Banjaluke, Dragan Štrukelj osvaja umjetničku scenu Njujorka, gdje danas gradi uspješnu slikarsku karijeru i stvara nova djela inspirisana istraživanjem identiteta.
Ovaj profesionalni plesač i umjetnik trenutno stvara u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se primarno posvetio radu na platnu, dok je sa svijetom koreografije i plesa i dalje u kontaktu kroz saradnje, povremene projekte i podučavanje. Kako ističe, slikanje poput plesne umjetnosti zahtijeva veliku posvećenost, disciplinu i spremnost na suočavanje sa neuspjehom, a stvarno životno iskustvo pomaže mu da bolje razumije ljude oko sebe i sopstvenu ličnost.
Put od banjalučkog podijuma do titula prvaka
Prve plesne korake Štrukelj je napravio u devetoj godini, na nagovor drugara, iako je kao dječak bio veoma povučen. Na debitantskom takmičenju 1997. godine zauzeo je posljednje mjesto, ali je nastup izveo s ponosom, što je bio presudan momenat da ples postane neodvojivi dio njegovog odrastanja.
Tokom karijere osvojio je dva naslova državnog prvaka BiH u latinoameričkim plesovima u apsolutnoj kategoriji. Nakon toga radio je kao plesni učitelj, koreograf i menadžer u banjalučkom klubu „Gemma“, a ostvario je i zapažene angažmane u pozorištu. Prva mogućnost za odlazak „preko okeana“ ukazala se kada je imao 20 godina, ali je tada odlučio da završi studije i posveti se plesu, da bi deceniju kasnije prihvatio poziv za rad na mjestu plesnog pedagoga u Njujorku.
Život u svjetskoj metropoli i nostalgija za rodnim gradom
Govoreći o prilagođavanju na novu sredinu, Štrukelj napominje da ga je privukla multikulturalnost grada u kojem se govori oko 800 različitih jezika. Iako američka metropola nudi neprekidnu dinamiku, ističe da mu često nedostaju mirniji banjalučki trenuci, posebno ispijanje kafe sa porodicom i prijateljima bez žurbe.
Kada je riječ o plesu u BiH, smatra da talenat i stručnost postoje, ali da se mlađe generacije rjeđe odlučuju za taj poziv zbog profesionalne neizvjesnosti. Kroz rad sa partnerima u plesu naučio je, kako kaže, univerzalnost međuljudskih odnosa i prihvatanje sopstvenih nesavršenosti.
Slikarstvo kao novi stvaralački prostor
Likovna umjetnost bila je njegova dugogodišnja tiha strast, zbog čega je svojevremeno upisao i Akademiju umjetnosti. Slike koje danas stvara već su bile dio grupne izložbe, a rad mu je omogućio kontakte sa kolekcionarima i predstavnicima muzeja i stručnih publikacija u Americi i Evropi.
Mladim ljudima poručuje da hrabro zakorače ka svojim ciljevima čak i kada ishod djeluje neizvjesno. Rodni grad posjećuje dva puta godišnje, ističući da ga miris banjalučke lipe i susreti sa dragim ljudima svaki put vrate u djetinjstvo i održe snažnu vezu sa zavičajem.
