Saobraćajna infrastruktura u Banjaluci postala tijesna za sve veći broj vozila i stanovnika
Aktuelna saobraćajna infrastruktura u Banjaluci više ne može da odgovori potrebama naglog rasta broja motornih vozila, povećanja broja stanovnika i izraženih dnevnih migracija, ocijenio je Milan Tešić, međunarodni stručnjak u oblasti bezbjednosti saobraćaja. Prema njegovim riječima, najveći administrativni centar u Republici Srpskoj prerastao je kapacitete postojeće mreže, zbog čega je neophodno primijeniti sistemske korake koji bi u rasponu od dvije do tri godine mogli donijeti konkretna rješenja.
Tri ključna pravca za rješavanje gužvi
Tešić ističe da se izazov saobraćajnog zagušenja u gradu mora rješavati kroz tri međusobno povezana segmenta: upravljanje zasnovano na egzaktnim podacima, prilagođavanje putne mreže i promjenu navika samih učesnika u saobraćaju. On naglašava da kao republičko središte sa institucijama i Univerzitetskim kliničkim centrom, grad svakodnevno privlači ogroman broj ljudi iz susjednih opština i cijele Srpske.
Podaci i istraživanja ukazuju da svakog jutra u grad stiže između 40 i 50 hiljada građana, koji potom u popodnevnim satima, uglavnom od 15 do 16 časova, napuštaju to područje. Upravo ti masovni ulasci i izlasci stvaraju kolapse na postojećim saobraćajnicama. Tešić ukazuje da se moraju precizno istražiti potrebe kako onih koji putuju na posao, tako i domicilnog stanovništva, dok sama infrastruktura mora pratiti te realne zahtjeve.
Problem saobraćajne kulture i navika
Pored samih puteva, izuzetno važan faktor jeste ponašanje građana i njihova saobraćajna kultura. Tešić upozorava na izraženu praksu da se u velikoj većini vozila nalazi isključivo po jedan vozač, bez saputnika, te da je neophodno pronaći drugačije modele organizacije unutar samih porodica. Dodatno opterećenje predstavlja navika da se automobil koristi čak i za izuzetno kratke relacije od svega 500 metara ili jednog kilometra, što direktno generiše jutarnje zastoje.
Izgradnja kružnih tokova i evropska iskustva
Osvrćući se na dosadašnja infrastrukturna rješenja, stručnjak napominje da se prije izgradnje kružnih raskrsnica morala napraviti temeljna analiza cjelokupne putne mreže, a ne posmatrati svaka lokacija izolovano. On navodi da evropska praksa uglavnom izbjegava dvotračne kružne tokove jer oni povećavaju protok za svega 10 do 15 procenata u poređenju sa jednotračnim.
Primarna uloga kružnog toka u naseljenim mjestima, kako navodi na primjeru Maribora, jeste usporavanje i smirivanje saobraćaja, a ne povećanje propusne moći. Tešić naglašava da kružne raskrsnice moraju prije svega zadovoljiti saobraćajnu funkciju umjesto estetske, dodajući da dekorativni sadržaji, poput skulptura knjiga na kružnom toku kod univerzitetskog kampusa, iako estetski privlačni, u praksi odvlače pažnju vozača.
