Saobraćajni kolaps u Banjaluci pretvorio ulice u nepregledne kolone
Posljednjih sedmica i mjeseci saobraćajni kolaps u Banjaluci postao je redovna pojava, pa se dionice koje su se ranije prelazile za pet minuta sada savladavaju za najmanje 25 minuta lagane vožnje u nepreglednim kolonama. Iako je broj automobila izuzetno velik, a u većini vozila sjedi tek po jedan vozač, građani moraju da obavljaju svoje svakodnevne poslove i putuju, pa zajednička vožnja često nije izvodljiva opcija.
Gradnja bez prateće saobraćajne infrastrukture
Suština problema leži u činjenici da se grad širio znatno brže nego što su se osmišljavali planovi za kretanje tolikog broja automobila. Stambeni objekti podizani su na svakom slobodnom prostoru, stanovi su odmah rasprodati, a sa novim stanarima stigla su i dodatna vozila, dok je rješavanje izlaza na ulice ostavljeno po strani. Zbog takvog načina planiranja danas nedostaje osnovni prostor za neometano odvijanje saobraćaja.
Problemi sa kružnim tokovima i radovi na arterijama
Kružni tokovi, koji su zamišljeni kao efikasno rješenje za ubrzanje protoka, često služe samo za kruženje jer se odmah iza izlaza nalaze pješački prelazi. U trenucima kada veći broj pješaka prelazi ulicu, stvara se zastoj koji se brzo prenese u sam kružni tok, čime se gubi smisao nesmetanog kretanja. Zbog toga se postavlja pitanje zašto umjesto toga nisu izgrađene pasarele ili postavljeni tasteri na pješačkim semaforima.
Situaciju dodatno otežava odluka da se istovremeno izvode radovi na dvije ključne saobraćajnice, što praktično blokira glavne gradske pravce. Kada se tome dodaju raskopani dijelovi kolovoza zbog priključaka za nove objekte, brojna oštećenja i prekomjeran broj ležećih policajaca, vožnja se pretvara u neprekidno poskakivanje i prinudno usporavanje.
Navike vozača i manjak pouzdanog javnog prevoza
Dio odgovornosti snose i sami vozači koji pale automobil čak i za razdaljine od svega jednog ili dva kilometra, dok se u kružnim tokovima i na semaforima često primjećuju nesigurnost i sporo reagovanje. Ipak, sve ove teškoće bile bi podnošljivije uz dobro organizovan javni prevoz. Kako su autobuske linije neusklađene, polasci neredovni, a cijena karte viša od troška goriva, građani rijetko ostavljaju automobile kod kuće, što stvara saobraćajni lavirint dostojan desetog kruga pakla.
