Boris Petrović je najbolji učitelj banjalučke regije za 2026. godinu
Učitelj u Osnovnoj školi „Milan Rakić“ u Karanovcu Boris Petrović ponio je priznanje „Isaija Mitrović“, čime je i zvanično proglašen za titulu koju nosi najbolji učitelj banjalučke regije za 2026. godinu, što predstavlja nagradu za njegov predani rad na podsticanju đačke kreativnosti i međusobnog povezivanja nastavnih sadržaja.
Povodom ovog uspjeha, Petrović je istakao da nagrada za njega znači veliku čast i dokaz da se tihi, svakodnevni trud primjećuje i vrednuje. Posebno mu znači što priznanje stiže od Društva učitelja Republike Srpske, odnosno kolega koje odlično razumiju sve ljepote i težine ovog poziva. Kako navodi, u ovom uspjehu sadržani su zalaganje đaka, saradnja i podrška roditelja, kolektiva škole, kao i povjerenje Stručnog aktiva razredne nastave.
Radoznalost i praktični ogledi ključ uspjeha
Govoreći o svom pozivu, nagrađeni prosvjetar objašnjava da ga je radu sa najmlađima privukla prilika da iz dana u dan svjedoči odrastanju, osamostaljivanju i otkrivanju dječijih talenata. Prema njegovim riječima, učitelj ima ulogu da vodi dijete dok uči da postavlja pitanja, sarađuje, prihvata greške, mirno rješava nesuglasice i nosi odgovornost za sopstvene postupke. Za to su potrebni empatija, strpljenje, dosljednost i stalno lično usavršavanje, uz obezbjeđivanje osjećaja sigurnosti i jasnih granica.
Petrović napominje da đaci najbolje uče kada imaju aktivnu ulogu i kada razumiju svrhu onoga što rade. Zbog toga časove često otvara nesvakidašnjim predmetom, kratkim eksperimentom, zanimljivom fotografijom ili životnom situacijom bez gotovog rješenja. Kada osnovci dobiju priliku da sami pretpostave, isprobaju i donesu zaključak, prirodna radoznalost sama proradi, a zadaci sa optimalnom mjerom težine uče ih istrajnosti.
Aktivna nastava i povezivanje različitih predmeta
U svojoj praksi Petrović posebnu pažnju posvećuje objedinjavanju nastavnih oblasti jer djeca stvarnost ne posmatraju rascjepkanu na predmete. Na primjeru posmatranja biljke istovremeno se razvijaju jezičko izražavanje, matematičko mjerenje, poznavanje prirode i uslova rasta, likovno oblikovanje, pa i primjena digitalnih alata za bilježenje zapažanja. Na taj način usvojeno gradivo dobija smisao i ostaje trajno zapamćeno.
Kada primijeti pad motivacije kod učenika, Petrović prvo nastoji da mirnim razgovorom nasamo otkrije uzrok – bilo da je riječ o nerazumijevanju lekcije, strahu od loše ocjene, porodičnim brigama ili umoru – bez žurbe i etiketiranja, uz eventualno uključivanje roditelja i školske stručne službe. Naglašava da dijete nikada ne smije biti svedeno na ocjenu.
Digitalna tehnologija i podrška prosvjetnim radnicima
Osvrćući se na savremene izazove, poput pametnih telefona i društvenih mreža, učitelj ukazuje da prekomjerna upotreba brzih sadržaja smanjuje pažnju i otežava duže čitanje ili slušanje. Zbog toga tehnologiju na časovima primjenjuje isključivo namjenski i vremenski kontrolisano, ističući neophodnost digitalnog opismenjavanja djece kako bi znala provjeriti izvore i zaštititi privatnost.
Petrović je ukazao i na otežavajuće okolnosti sa kojima se prosvjetari suočavaju, poput obimne administracije, manjka vremena za pripremu, brojnih odjeljenja i nejednakih materijalnih uslova. U tom pogledu naglasio je značaj inicijative osam strukovnih udruženja iz RS za izmjenu Krivičnog zakonika, kojom se traži da prosvjetni radnici dobiju status lica koja obavljaju poslove od javnog značaja i snažniju pravnu zaštitu, čime bi se očuvali dignitet i dostojanstvo ove profesije.
