Razorni zemljotres u Banjaluci: Sjećanja na nastavu u vagonima i zimu u prikolici
Kada se prije 57 godina dogodio razorni zemljotres u Banjaluci, grad na Vrbasu pretrpio je ogromna razaranja, a svakodnevica njegovih stanovnika preko noći se potpuno promijenila. Podrhtavanje tla koje se zbilo 27. oktobra 1969. godine, jačine 6,6 stepeni po Rihterovoj skali, odnijelo je 15 ljudskih života, dok je povrede zadobilo 1.117 građana. Iza ruševina su ostale trajne uspomene i pouka o značaju spremnosti za prirodne nepogode, a tadašnji školarci našli su se pred neizvjesnošću koja im je obilježila mladost.
Nastava na šinama i odlazak na more
Tih teških trenutaka prisjetila se Nada Tešanović, danas profesor i delegat u Vijeću naroda Republike Srpske, koja je u vrijeme katastrofe bila učenica trećeg razreda Gimnazije. Prema njenim riječima, đaci su odmah potrčali prema svojoj školi kako bi vidjeli šta se desilo, a saznanje da redovnog rada neće biti izazvalo je suze i strah od prekida obrazovanja.
Rješenje je ubrzo pronađeno u organizovanju časova unutar željezničkih vagona, gdje su gimnazijalci proveli oko dva mjeseca. Nakon toga, donesena je odluka da se njihovo školovanje izmjesti u Crikvenicu. Iako je razdvajanje od najbližih i polazak na nepoznato odredište u tim godinama donio tugu, zajedništvo cijelog razreda donijelo je i dozu uzbuđenja. Smještaj im je bio obezbijeđen u hotelskim sobama, profesori su vodili brigu o njima, a do same školske zgrade pješačili su po kilometar ili dva, pri čemu ih je posebno iznenadila snažna primorska bura.
Zimski praznici u hladnoj kamp-prikolici
Tokom boravka na primorju, grupa učenika dobila je mogućnost da povodom novogodišnjih praznika obiđe svoje porodice. Među njima je bila i Tešanovićeva, koja je zatekla znatno oštećen porodični dom. Kako je zemljotres srušio veći dio njihove kuće, porodica je bila prinuđena da dane provodi u dodijeljenoj kamp-prikolici. Te zime vladali su izraziti mrazevi, pa su praznični dani u privremenom smještaju ostali upamćeni po velikoj hladnoći.
Uznemirenost među učenicima nije potpuno nestala ni u Crikvenici, jer je tlo podrhtavalo i tokom njihovog boravka na nastavi na moru. Ipak, uspješno okončanje školske godine daleko od zavičaja krunisano je emotivnim povratkom kući i ponovnim susretom sa roditeljima.
Povratak u đačke klupe u Boriku
Obrazovanje za maturante nastavljeno je u zgradi osnovne škole u naselju Borik, prostoru današnje Osnovne škole „Branko Ćopić“. Svoje srednjoškolsko putovanje ova generacija zaokružila je proslavom mature u hotelu, ostavljajući iza sebe period velikih iskušenja koja su zauvijek promijenila sliku njihovog grada.
