Politika

Trgovina mandatima i uloga pravosuđa u fokusu analize

Pojave u kojima poslanici mijenjaju stranačke dresove neposredno nakon glasanja ponovo su dospjele u žižu javnosti, pri čemu trgovina mandatima otvara ozbiljna pitanja o funkcionisanju izbornog i pravosudnog poretka, ističe se u autorskoj analizi Branka Perića.

Slučajevi prelaska poslanika i reakcije opozicije

U osvrtu na postizborna dešavanja navodi se da je takvu praksu svojevremeno javno promovisala Željka Cvijanović, dok je nakon nedavnih parlamentarnih izbora zabilježeno više sličnih poteza. Kao primjeri se izdvajaju Vladimir Ćopić, koji je mandat osvojio na listi SDS-a pa prešao u klub Ujedinjene Srpske, te Snježana Gvozden, koja je osvojila mandat preko Pokreta Slobodna Srpska, a potom pristupila SNSD-u i imenovana za potpredsjednicu Narodne skupštine Republike Srpske.

Ovakvi transferi izazvali su nezadovoljstvo u redovima opozicije, koja je najavila podnošenje krivičnih prijava zbog sumnji na političku korupciju. Istovremeno, Draško Stanivuković pokrenuo je inicijativu kojom se traži izmjena Izbornog zakona kako bi se mandati vratili u vlasništvo političkih partija.

Pravni okvir i karakter slobodnog mandata

U analizi se naglašava da zahtjevi za izmjenu Izbornog zakona nisu realno rješenje jer je slobodan poslanički mandat opšteprihvaćen standard u Evropi i svijetu. Član 1.9. Izbornog zakona BiH štiti nezavisnost poslanika kako se parlament ne bi pretvorio u skup mehanizovanih glasača kojima upravljaju partijski lideri.

Međutim, sloboda savjesti i djelovanja u javnom interesu ne podrazumijeva pretvaranje mandata u robu za političku trgovinu. Ukoliko dođe do nepomirljivih razlika sa matičnom strankom, politički integritet nalaže djelovanje u statusu nezavisnog poslanika uz jasno obrazloženje, a ne prelazak u redove vlasti radi sticanja lične ili materijalne koristi.

Odgovornost tužilaštava i sankcionisanje zloupotreba

Perić ukazuje da preprodaja mandata povlači jasnu krivičnu odgovornost, jer takve radnje u važećem zakonodavstvu potpadaju pod krivična djela zloupotrebe službene dužnosti, kao i davanja i primanja mita. Za ova djela predviđene su zatvorske kazne, mada visine sankcija nisu u potpunosti usklađene u krivičnim zakonima BiH, entiteta i Brčko distrikta.

Zaključuje se da problem ne leži u izbornim propisima već u radu pravosudnih organa koji izbjegavaju procesuiranje ovakvih pojava. Tužioci koji obustavljaju istrage ili odbacuju prijave morali bi snositi profesionalnu odgovornost, dok se Milorad Dodik i Nenad Stevandić u analizi navode kao politički akteri koji otvoreno okupljaju preletače radi ostvarivanja svojih ciljeva.

Izvor
BUKA

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button