Adam Tatalović u stručnom štabu “orlova”: Nesuđeni sveštenik desna ruka Đorđevića
Ime Adama Tatalovića prvi put je isplivalo nakon 2002, kada je video-snimcima dao sve od sebe da pomogne Jugoslaviji da pokori svijet u Indijanapolisu. Životni put ga je vodio od Amerike, Australije, Evrope do Azije.
Rođen je u Indijani, odrastao u zlatnim godinama Čikago Bulsa, koji su tada harali pod liderstvom Majkla Džordana i ljubav prema košarci je bila nešto što se nametnulo samo od sebe. Godinama je krčio put u svijetu košarke, radio je u Čikago Bulsima, Nju Orleans Hornetsima i Sakramento Kingsima, u Australiji je radio u klubu Pert Vajldkets, dok je sada pomoćni trener u Šangaj Brejv Dragonsima. Od 2016. je član stručnog štaba Srbije i od velike je pomoći selektoru Aleksandru Đorđeviću.
“Upoznao sam ga prije 10 godina kada sam bio asistent u Bulsima. Imamo zajedničke prijatelje i ostali smo u kontaktu i dok sam radio u Sakramentu. Vlade Divac je imao veliki uticaj kada je u pitanju moj angažman u Srbiji i dozvolio mi je da radim sa Sašom. Njima dvojici dugujem zahvalost što sam član nacionalnog tima i to im neću zaboraviti”, počeo je priču za “Nezavisne” Tatalović.
Svjetsko prvenstvo 2002. se igralo u državi u kojoj je rođen i nije mogao da odoli da na bilo koji način ne pomogne Jugoslaviji, koja je u Indijanapolisu krčila put ka svjetskoj kruni.
“Bio sam student i Aci Petroviću, tadašnjem pomoćniku selektora Svetislava Pešića, sam skautirao protivničke ekipe i svaki dan u hotel donosio video-snimke. Pešić me se vjerovatno i ne sjeća. Sada sam mnogo više uključen u rad sa reprezentacijom. U Kini imamo samo jedan cilj, a to je zlato”, izjavio je Tatalović, koji je istakao da Đorđević u stručnom štabu ima odlične saradnike:
“Pokušao sam da donesem nešto novo, nešto što sam naučio u SAD. Saša voli nove ideje. Veoma se razlikuje od ostalih trenera i on je čovjek ispred svog vremena.”
Ponosno ističe srpsko porijeklo, a za Srbiju kaže da je to najbolja košarkaška zemlja na svijetu. Tome dodaje da je rođen u najboljoj košarkaškoj državi u SAD i kada se spoje ove dvije stvari – ljubav prema ovom sportu nikako nije mogla da se izbjegne.
“Ako se voziš kroz dijelove Indijane i neke dijelove Srbije, oni izgledaju slično jer svugdje možete da vidite košarkaške terene. U SAD se mnogo poštuje košarka iz Srbije”, kazao je on.
Vrlo rano je shvatio da će košarka biti njegov život, a ono što je posebno zanimljivo jeste da je želio da bude trener.
“U SAD je mnogo lakše za mladog trenera. Studirao sam da budem trener. Svu energiju sam usmjerio na učenje, upoznavanje ljudi, vođenje utakmica. Imao sam sreće što sam upoznao mnoge važne ljude”, rekao je Tatalović.
Malo je nedostajalo da krene nekim drugim putem. Od malih nogu je vezan za religiju i ističe da bez vjere ne bi mogao niti jednog trenutka. To je jedan od razloga što je u djetinjstvu želio da bude sveštenik.
“Kada sam bio dječak, svidjelo mi se što je sveštenik bio u centru pažnje. To je jedan od razloga što se kasnije pojavila želja da budem trener. Ono što je sveštenik u crkvi, to je trener u košarci. Prošlo ljeto je bilo posebno za mene. Bio sam na Hilandaru, u manastirima na Kosovu. Nekad se pitam kako bi bilo da sam postao sveštenik”, izjavio je Tatalović.
Radio je na još tri kontinenta. Od prošle godine je u Kini i ističe da je njegov život putovanje. Kazao nam je da voli istoriju i da voli da čita o njoj. Po prirodi veoma znatiželjan, već je obišao mnoga istorijska mjesta u najmnogoljudnijoj zemlji, a među njima je, naravno, i Kineski zid.
“Kina je puna istorije. Ne znam jezik, ali mi se ovdje sviđa. Jedino bih volio da ima pravoslavnih crkava. Iako imam dosta obaveza, mogu da stignem dosta da čitam. Učim ih srpski jezik i nadam se da ćemo sljedeće ljeto moći da pričamo na srpskom”, zaključio je Tatalović, koji će u Kini nastupiti i na Svjetskom prvenstvu kao dio štaba “orlova”.
U januaru je njegov Šangaj igrao protiv Džangsu Dragonsa, čiji dres nosi Miroslav Raduljica. Nakon meča njih dvojica su otišla na večeru i na taj način su obojica obilježila slavu Sveti Jovan. Njegovo ime bilo je aktuelno i prošle godine kada je u Srbiji pokrenuo akciju da pomogne djevojčici i njenom ocu invalidu koje je sreo na putu ka manastiru Studenica.
Divac ga vozio na posao
Vlade Divac i Predrag Stojaković ostavili su dubok trag u Sakramentu kao igrači. Divac je sada generalni menadžer Kingsa, a Stojaković mu je asistent. Sa njima je radio i Adam Tatalović, koji je jedno vrijeme bio trener zadužen za razvoj igrača.
“Bilo je nevjerovatno raditi sa njima. U klubu vlada porodična atmosfera. Vlade me vozio prvi dan na posao. Ima li šta bolje nego da junak iz djetinjstva dođe po tebe i vozi te na posao. Njih dvojica su sjajni ljudi, sjajni košarkaši. Vlade je od prvog dana znao šta radi u Sakramentu. Kakav lider je bio dok je igrao košarku takav je sada dok vodi Sakramento”, rekao je Tatalović.
Radio bi u Srbiji
Adam Tatalović se nada da će nekada u karijeri dobiti priliku da radi u Srbiji. Malo je nedostajalo da poslije 2002. dođe u FMP kod Ace Petrovića, što je bio jedan od njegovih snova, koji se do sada nije ostvario.
“San je bio da radim u Srbiji i da se vratim u SAD. Nažalost, to se nije ostvarilo. Srbija mi znači mnogo više od NBA ili Kine ili bilo čega drugog. Odbio bih sve poslove kada bih mogao da radim u Srbiji. Aleksandar Đorđević mi je dao priliku. Svi su me prihvatili. Osjećam se kao dio porodice. Ne biti sa timom posljednja dva meča je meni baš teško palo. Vrijeme koje sam proveo u Beogradu bilo je sjajno. Između ostalog sam dva mjeseca radio i sa Vasom Micićem. Sprijateljio sam se sa Željkom Obradovićem. Beograd je posebno mjesto, porodično mjesto, bar za mene”, kazao je Tatalović.
