Oprez povodom najava novih radničkih prava
Najava novih mjera koje bi trebale poboljšati položaj radnika u Republici Srpskoj naišla je na načelnu podršku, no iskustvo iz prošlosti poziva na oprez. Svaki dijalog između Vlade, sindikata i poslodavaca koji ide ka većoj zaštiti zaposlenih jeste korak u dobrom smjeru, ali riječi na papiru često nisu garancija stvarne promjene.
Opšti kolektivni ugovor, koji bi jasno uredio prava i obaveze svih aktera na tržištu rada, u Republici Srpskoj se čeka već dugo. Ipak, između dobrih namjera i boljeg života radnika postoji veliko iskustvo koje iziskuje oprez. Ranije su zakoni donošeni uz obećanja da će zaposleni dobiti više prava – i formalno su ih zaista dobili – ali u praksi su mnoga ostala samo mrtvo slovo na hartiji.
Najbolji primjer je godišnji odmor. Zakon garantuje minimalno 20 dana, ali radnici u djelatnostima bez kolektivnog ugovora često ostaju upravo na tom minimumu, bez dodatnih dana po osnovu radnog staža. Formalno, zakon nije prekršen, ali suštinski, radnik je ostao uskraćen za pravo koje su drugi ostvarili.
Slična situacija prati topli obrok i naknadu za prevoz. Umjesto da budu jasno definisani kao posebna primanja, ostavljen je prostor da budu uračunati u platu. Pravo je formalno postojalo, ali mnogima nije donijelo nijednu dodatnu marku. Na platnoj listi sve je izgledalo uredno, a u novčaniku je ostalo isto.
Zato najave o većim dnevnicama za rad nedjeljom, regresu, posebnim naknadama i strožim kaznama za nesavjesne poslodavce treba pozdraviti, ali i pažljivo čitati ono što će na kraju biti napisano. Iskustvo pokazuje da se sudbina radničkih prava često krije upravo u jednoj rečenici, jednom zarezu ili formulaciji koja ostavlja dovoljno prostora za različita tumačenja.
Nije dovoljno da prava postoje – moraju biti jasno definisana, obavezna i primjenjiva. Ako ostanu dvosmislena ili prepuna izuzetaka, opet će biti više predmet pravnih tumačenja nego stvarne zaštite zaposlenih. Pravi uspjeh ovog dogovora neće se mjeriti brojem održanih sastanaka niti optimističnim saopštenjima. Uspjeh i bolje sutra za radnike doći će onog dana kada zaposleni bude mogao otvoriti platnu listu i bez računanja, tumačenja i traženja rupa u propisima vidjeti da su obećanja zaista stigla do njegovog džepa.
Radnicima u Republici Srpskoj ne treba još jedan zakon koji će lijepo zvučati. Treba im zakon u kojem između napisanog i primijenjenog neće biti prostora za improvizaciju. Još je davno Aristotel upozoravao da nije dovoljno imati pravila koja izgledaju pravedno, već da ona moraju dovesti do pravde u stvarnom životu. Zato će i vrijednost novih mjera biti poznata tek onda kada radnik osjeti njihov efekat, a ne kada ih samo pročita u službenom glasniku.
Izvor: Glas Srpske