Strast prema opancima: Belgijanac na motoru došao u Republiku Srpsku da nauči stari zanat
Dok većina ljubitelja motocikala bira brze ceste i gradske vreve, jedan Belgijanac odlučio je svoju strast prema vožnji spojiti s ljubavlju prema tradiciji. Prešavši više od 1.700 kilometara, Gert Ajris stigao je u Republiku Srpsku kako bi od majstorice Mire Čalović Jalić naučio kako se prave opanci – tradicionalna obuća koja nosi pečat srpske kulture.
Gert Ajris, biciklista i zaljubljenik u srpsku baštinu, na putovanje je krenuo iz Belgije, a put ga je proveo kroz Njemačku i Francusku, sve do domaćinstva porodice Jalić. Kako sam kaže, motor mu omogućava da lako putuje, upoznaje nove ljude i isprobava različite vještine – a sve ih povezuje ljubav prema koži, kuhanju i putovanjima.
Ovo nije prvi Ajrisov posjet Srpskoj. Još prije dvije godine pojavio se pred Mirinim vratima i zamolio da ga poduči izradi opanaka. Mira se najprije začudila, ali ga je srdačno prihvatila i zajedno su krenuli u avanturu. Tada je, kako se prisjeća, njezina djeca pozvala i rekla da je došao „neki čupavac s motorom“ koji nešto traži. Mira mu je rekla da dođe sutradan u osam ujutro – i on se tačno u osam pojavio.
Iako Mira ne zna engleski jezik i nikad ga nije učila, to nije bila prepreka. Njih dvoje surađuju savršeno: „Ja uzmem, kuckam, lupam, samo mu pokažem šta sam uradila i on ponavlja sve za mnom“, objašnjava Mira. Ajris priznaje da je zanat komplikovan ako se radi sam, ali s Mirinom pomoći nije pretjerano težak. Najviše vremena oduzimaju sitni detalji – trake moraju ići s prave strane, pokreti moraju biti precizni.
Tokom prvog posjeta Ajris je napravio male opanke, broj 28, koje je poklonio djevojčici u Francuskoj. Sada se vratio da sebi izradi veći par. „Rekao mi je da želi sam da napravi oba opanka, i ja sam mu to dozvolila“, kaže Mira, hvaleći njegovu posvećenost i brzo učenje.
Ajris se sprijateljio s cijelom porodicom, a najviše komunicira s Miriinim suprugom Sinišom. Oduševljen je ne samo gostoprimstvom, već i domaćom hranom – posebno lepinjom, ajvarom, domaćim sirom i kobasicama. „Danas sam jeo lepinju i ajvar. Preukusni su“, rekao je Ajris.
Povratak kući trajaće nešto više od dvije sedmice, ali to je za njega sitnica u poređenju s iskustvom koje je stekao – naučio je zanat, uživao u gostoprimstvu i okusio domaće specijalitete koje, kaže, nigdje na svijetu nema.
Izvor: ATV