Teleskop „Džejms Veb“ otkrio tragove drevne katastrofe kod Neptuna

Svemirski teleskop „Džejms Veb“ otkrio je tragove drevne katastrofe u sistemu najudaljenije planete Sunčevog sistema, do koje je, prema novoj studiji, došlo prije nekoliko milijardi godina kada je nebesko tijelo veličine Plutona pokrenulo seriju sudara.
Istraživanje sastava Neptunovih mjeseca
Koristeći mogućnosti ovog teleskopa, istraživači agencije NASA ispitali su sastav tri mala unutrašnja Neptunova mjeseca – Proteusa, Larise i Galateje – kao i unutrašnjih prašnjavih prstenova planete.
Tom prilikom pronašli su glinene minerale koji se obično nalaze duboko u unutrašnjosti pojedinih nebeskih tijela u udaljenim krajevima Sunčevog sistema, prenosi Tanjug.
Riječ je o mineralima bogatim magnezijumom, kakvi postoje na patuljastoj planeti Cereri u glavnom pojasu asteroida između Marsa i Jupitera, ali i u pojedinim meteoritima.
Dokazi o katastrofalnom događaju
Planetolog Rajli Dejvis, postdoktorski istraživač na Univerzitetu Kalifornije u San Dijegu i glavna autorka studije, objasnila je da je za nastanak ovakvih minerala neophodan dugotrajan kontakt tečne vode i stijena, prenio je Rojters.
Kako je dodala, sami mjeseci su suviše mali i hladni da bi se takvi hemijski procesi odvijali na njima, što znači da je glina morala potjecati s drugog mjesta – iz duboke unutrašnjosti mnogo većeg drevnog tijela. Nalaz tog materijala na unutrašnjim mjesecima ukazuje na katastrofu iz prošlosti Neptuna, tokom koje su stara tijela uništena i njihova unutrašnjost izložena.
„Od tih ostataka kasnije su se ponovo formirali mali mjeseci i prstenovi koje danas vidimo“, kazala je Dejvisova.
Triton kao uzročnik haosa
Naučnici smatraju da je za kataklizmu vjerovatno odgovoran Triton, danas najveći Neptunov mjesec, koji je prvobitno boravio u udaljenom dijelu Sunčevog sistema poznatom kao Kojperov pojas. Negdje tokom prve milijarde godina nakon nastanka Sunčevog sistema, prije oko 4,5 milijardi godina, u haotičnom periodu pomjeranja velikih gasovitih planeta ka današnjim orbitama, Neptunova gravitacija zarobila je Triton.
Triton je nešto veći od Plutona, tijela iz Kojperovog pojasa, ali manji od Zemljinog mjeseca. Nakon zarobljavanja, njegovo gravitaciono djelovanje poremetilo je prvobitne Neptunove mjesece i dovelo do sudara većine njih. Sadašnji unutrašnji mjeseci vremenom su nastali od dijela tako formiranih ostataka.
Jedinstvena prilika za posmatranje
Dejvisova je istakla da je unutrašnjost velikih ledenih mjeseca obično trajno skrivena ispod debelih slojeva vodenog leda i dostupna samo kroz modele i zaključivanje. Unutrašnji Neptunovi mjeseci možda su jedino mjesto u Sunčevom sistemu na kojem se taj materijal može direktno posmatrati.
Za razliku od Jupitera, Saturna i Urana, koji imaju sisteme velikih mjeseca nastalih oko samih planeta na približno kružnim putanjama, Neptun se nalazi oko 30 puta dalje od Sunca nego Zemlja i ima 16 poznatih mjeseca. Triton, po sastavu sličan Plutonu, na površini nosi led od azota, metana i ugljen-dioksida te ima tanku azotnu atmosferu.
Istraživači su naveli i manje vjerovatno objašnjenje – da je neko drugo tijelo iz Kojperovog pojasa, veličine Plutona, prošlo previše blizu Neptuna i da ga je planeta razorila svojom gravitacijom. Kako je zaključila Dejvisova, priča o Neptunovim mjesecima podsjeća na burnu istoriju Sunčevog sistema i predstavlja upečatljiv primjer kako jedan slučajan događaj može iz temelja izmijeniti arhitekturu planetarnog sistema.





