Zbog spaljivanja kablova: kvalitet vazduha u Banjaluci ponovo ugrožen
U fokusu je ponovo kvalitet vazduha u Banjaluci, nakon što su juče gorjeli kablovi. Iako se ovakvi požari često posmatraju samo kroz rizik od širenja vatre, stručnjaci ukazuju na mnogo širu sliku – sagorijevanje kablova može u vazduh osloboditi brojne štetne materije koje se potom talože na tlu i ulaze u ekosistem.
Spaljivanje takvog otpada ne ostavlja posljedice samo u plamenu i dimu. Dio zagađujućih čestica ostaje u vazduhu, dio se taloži na zemljištu, a preko vode i lanca ishrane može dospjeti do ljudi.
Kakve materije nastaju gorenjem
Magistar farmacije Mirjana Trišić upozorila je za BUKU da sastav kablova u velikoj mjeri određuje koje će se materije osloboditi tokom požara. Kablovi se najčešće prave od vještačke gume, PVC-a, polietilena, usporivača gorenja i drugih materijala, a u dimu mogu biti prisutne sitne čestice čađi, ugljen-monoksid, benzen, formaldehid, dioksini i furani, teški metali i druge opasne supstance.
Posebnu opasnost predstavljaju fine čestice, među kojima i PM2,5, koje zbog svoje veličine mogu dospjeti duboko u disajne puteve. Izloženost dimu može izazvati kašalj, iritaciju očiju i disajnih puteva, otežano disanje i druge akutne smetnje, dok dugotrajna ili ponovljena izloženost može biti povezana sa ozbiljnim zdravstvenim posljedicama.
Trišić je naglasila da opasnost često nije odmah vidljiva. Ljudi možda u trenutku osjećaju samo kašalj, iritaciju i neugodu, ali se efekti nekih zagađivača mogu prepoznati tek godinama kasnije, ponekad kao maligna oboljenja i druge teške sistemske bolesti.
Kada je riječ o PVC-u, koji se često koristi za izolaciju kablova, njegovim sagorijevanjem mogu nastati ugljen-monoksid i fine čestice, ali i dioksini i furani. Riječ je o grupi veoma toksičnih i postojanih organskih zagađivača koji se godinama zadržavaju u životnoj sredini i nakupljaju u organizmima.
Mjerenja ne otkrivaju izvor
Jučerašnja situacija u Banjaluci otvorila je i pitanje kako građani mogu znati šta udišu. Na pojedinim mjernim mjestima indeks kvaliteta vazduha bio je iznad 150, što se prema uobičajenim indeksima smatra nezdravim vazduhom. Ipak, takvo mjerenje ne pokazuje odakle zagađenje potiče.
Trišić je objasnila da se na osnovu mjerenja kvaliteta vazduha ne može sa sigurnošću utvrditi da li je riječ o posljedici paljenja kablova, loženja smeća, izduvnih gasova automobila ili nekog drugog izvora. Da bi se utvrdilo porijeklo zagađenja, potrebna su dodatna mjerenja i analiza sastava materija u vazduhu.
U Banjaluci izvora zagađenja, naročito zimi, ne nedostaje. Kako je istakla Trišić, u zimskim mjesecima vazduh u gradu je ekstremno nezdrav, u proljeće se pale grane i smeće, za Petrovdan se spaljuju gume, a dio nesavjesnih građana povrh svega pali i kablove.
Djeca su posebno ugrožena
Trišić je skrenula pažnju i na posebnu osjetljivost djece. Njihovi disajni putevi se još razvijaju, a u odnosu na tjelesnu masu udišu relativno više vazduha nego odrasli. Zbog toga preporuke o izbjegavanju dima i visokih koncentracija zagađivača naročito važe za djecu, starije osobe, trudnice i one koji već imaju problema sa disajnim ili kardiovaskularnim sistemom.
To što neko nema dijagnostikovanu respiratornu bolest, upozorila je Trišić, ne znači da udisanje dima za njega prolazi bez rizika.
Paljenje kablova, plastike, guma i drugog otpada zbog toga ne treba shvatati kao bezazlen način rješavanja otpada. Osim neposredne opasnosti od požara, u nekontrolisanom sagorijevanju nastaje mješavina zagađivača čiji sastav zavisi od materijala koji gori i uslova u kojima se proces odvija.
Dim može brzo nestati, ali posljedice onoga što je gorjelo ostaju znatno duže. Zato pitanje nije samo ko je palio kablove i kolika je vatra bila, već i šta su građani Banjaluke udisali, šta je ostalo u životnoj sredini i koliko se često ovakvi slučajevi ponavljaju.
