Ekološki alarm u Banjaluci: Stručnjaci traže sistemska rješenja
Ekološki alarm u Banjaluci bio je u fokusu tribine „Životna sredina grada Banjaluka – stanje i izazovi“, na kojoj su stručnjaci iz više oblasti poručili da nekontrolisana i neplanska gradnja pogoršava životne uslove. Zaštita prirodnog okruženja, kako je zaključeno, mora postati sastavni dio budućeg urbanog razvoja grada, uz više oslanjanja na struku, naučne podatke i potrebe građana.
Tribinu je organizovao i vodio Duško Solomun, koji je okupio sagovornike iz različitih struka. U fokusu razgovora bile su zelene površine, stanje vode, zemljišta i vazduha, kao i potreba za savremenim sistemom upravljanja otpadom.
Smanjenje zelenih površina
Marijana Kapović Solomun sa Šumarskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci istakla je da Banjaluka ima veliki prirodni kapital i prepoznatljiv identitet zelenog grada, ali da je glavni izazov kako taj potencijal sačuvati u uslovima brzog urbanog razvoja. Podaci iz planskih dokumenata, kako je navela, ukazuju na pad zelenih površina po glavi stanovnika.
Posebno je skrenula pažnju na priobalnu vegetaciju, koja prema analizama čini 38,52 odsto ukupne zelene strukture Banjaluke. Time se, objašnjava, potvrđuje koliko su Vrbas i njegovi zeleni koridori važni za čitav zeleni sistem grada.
Kao jedan od smjerova za buduće planiranje pomenut je koncept 3-30-300, prema kojem bi svaki stanovnik iz svog doma trebalo da vidi makar tri stabla, naselja bi trebalo da imaju oko 30 odsto pokrivenosti krošnjama, a kvalitetna zelena površina trebalo bi da bude udaljena najviše 300 metara.
Među prioritetima su očuvanje postojećih velikih i zdravih stabala, izrada savremenog i javno dostupnog katastra zelenila, povezivanje parkova, drvoreda, Vrbasa, Vrbanje, Banj brda, Kampusa i naseljskog zelenila u jedinstvenu mrežu, te intenzivnije ozelenjavanje škola, vrtića, zdravstvenih ustanova i gusto izgrađenih dijelova grada. Kapović Solomunova je poručila da Banjaluka ne treba da postane zeleni grad, jer to već jeste, već da mora nastojati da taj status ne izgubi tokom daljeg razvoja.
Voda, zemljište i vazduh
Profesorica Mirjana Delić Jović skrenula je pažnju na kvalitet vode i zemljišta, naglasivši da ih je neophodno stalno pratiti, otkrivati izvore zagađenja i na vrijeme preduzimati mjere zaštite. Upozorila je i na važnost upravljanja otpadnim vodama i izgradnje odgovarajućeg kolektorskog sistema, jer se zagađujuće materije prenose iz jednog dijela životne sredine u drugi.
Ranka Radić iz Republičkog hidrometeorološkog zavoda govorila je o kvalitetu vazduha i upozorila da njegovo pogoršanje može ozbiljno ugroziti zdravlje ljudi. Poseban problem, kako je istakla, predstavlja zimski period, kada koncentracije pojedinih zagađujućih materija znaju dosegnuti veoma visoke vrijednosti, zbog čega kvalitet vazduha mora dobiti značajnije mjesto u mjerama zaštite.
Otpad kao sistemski izazov
Ekolog Marko Galić, koji se više od deset godina profesionalno bavi upravljanjem otpadom, poručio je da se stanje komunalnog sistema ne može ocjenjivati prema izgledu centra grada. Kako je rekao, prava slika vidi se u naseljima u kojima građani nemaju infrastrukturu za odvojeno prikupljanje i pravilno odlaganje otpada.
Prema njegovoj ocjeni, suštinski problem nije broj kontejnera, već nepostojanje cjelovitog i funkcionalnog sistema upravljanja otpadom. Pojedine uređene lokacije i povremene akcije, smatra Galić, ne mogu zamijeniti sistemsko rješenje. Kada su u pitanju divlje deponije, njihovo stalno čišćenje neće dati trajan rezultat ako se ne uklone uzroci nastanka.
Galić je podsjetio da je Studija izvodljivosti za dugoročna rješenja već pokazala nedovoljno razvijene kapacitete za sortiranje i reciklažu, te predložila razvoj odvojenog sakupljanja, zelenih ostrva, reciklažnih dvorišta i infrastrukture za obradu otpada. On je ocijenio da Banjaluka mora napustiti linearni model po kojem otpad završava na deponiji i preći na cirkularni model, zasnovan na prevenciji nastanka otpada, odvojenom sakupljanju, ponovnoj upotrebi i reciklaži.
Na tribini je, nakon izlaganja, otvorena i diskusija o mjerama koje Grad treba preduzeti da bi zaštita životne sredine bila shvaćena kao dio razvoja grada, kvaliteta života građana i očuvanja javnog zdravlja.
