Nolanovi filmovi: od Mračnog viteza do Odiseje kroz iste obrasce
Kristofer Nolan među rijetkim je savremenim rediteljima čiji se autorski pečat prepoznaje bez obzira na žanr. Nolanovi filmovi, od „Mračnog viteza“ do „Odiseje“, pričom, atmosferom i temom mogu biti sasvim različiti, ali iza velikih produkcija stoje obrasci kojima se reditelj iznova vraća.
Praktični efekti umjesto CGI-ja
Jedna od najvažnijih odlika Nolanovog rada jeste oslanjanje na praktične efekte. CGI upotrebljava tek kada je to neophodno, a velike scene radije izvodi pred kamerama nego na kompjuteru. Prevrtanje kamiona u „Mračnom vitezu“ izvedeno je stvarno, a za borbu u hodniku u „Početku“ napravljen je rotirajući set.
U „Tenetu“ je za spektakularnu scenu upotrijebljen pravi avion, a sličan pristup Nolan je zadržao i u „Openhajmeru“. Čak i u „Odiseji“, gdje bi se mnogi reditelji odlučili za digitalne efekte, on se oslanjao na praktične tehnike, poput prisilne perspektive.
Priče koje traže punu pažnju
Nolanova ostvarenja od publike gotovo uvijek zahtijevaju punu pažnju, jer su ispunjena brojnim informacijama i detaljima. Njegovi likovi često dobijaju zadatak da objasne pravila svijeta u kojem se radnja odvija ili događaje ključne za razumijevanje priče.
„Početak“ je najbolji primjer, jer film najprije detaljno objašnjava kako snovi funkcionišu, a tek onda pravila počinje da komplikuje. Te informacije kasnije postaju važne kada situacija izmakne kontroli. Isti princip Nolan koristi u „Odiseji“, gdje uvodno pripovijedanje publici pomaže da razumije priču koja slijedi.
Žene koje oblikuju glavne junake
Ženski likovi u Nolanovim filmovima često imaju snažan uticaj na glavne junake, i kada nisu neposredno prisutni. Nekada su dio njihovih sjećanja, nekada predstavljaju ljubav ili gubitak, a često upravo zbog njih junaci donose ključne odluke.
U „Mementu“ Leonardovu priču oblikuju uspomene na suprugu, dok Koba u „Početku“ progoni Mal čak i kada nije stvarno pored njega. Sličnu ulogu u životu Brusa Vejna ima Rejčel Douz, a njen značaj ostaje prisutan i u „Mračnom vitezu: Povratak“, gdje se njen gubitak pretvara u dio njegove tuge. U „Odiseji“ glavnog junaka pokreće želja da se vrati ženi koju voli.
Opsesija kao pokretačka snaga
Nolanovi glavni junaci rijetko imaju samo običan cilj. Ono što ih pokreće često prerasta u potpunu opsesiju. Brus Vejn posvećen je borbi protiv kriminala, dok Koba u „Početku“ sve podređuje želji da se vrati svojoj djeci.
Openhajmera pokreće gotovo opsesivna posvećenost nauci i stvaranju nečega što do tada nije postojalo. U „Odiseji“ je Odisejeva najveća želja povratak kući, ali ga istovremeno zaokuplja pitanje sjećanja i onoga što je izgubio. Kroz različite priče Nolan pokazuje kako ista osobina može biti pokretačka snaga, ali i put ka propasti, zbog čega se ovaj motiv stalno vraća i svaki put dobija novo značenje.
