Haris Tabaković otvoreno o strahovima, egu i najtežim danima karijere
Bosanskohercegovački reprezentativac Haris Tabaković u intervjuu za “Behind The Athletes” progovorio je bez uvijanja o strahovima koji su ga pratili, o egu koji je morao obuzdati i o periodima kada je njegova fudbalska karijera bila na ivici da se okonča.
Utakmica protiv Italije i unutrašnja borba
Posebno mjesto u njegovom sjećanju ima duel protiv Italije, koji je, kako navodi, nosio ogroman emotivni naboj i bio ogledalo njegovih tadašnjih unutrašnjih borbi.
Prisjeća se atmosfere na dan utakmice, kada su u hotelu počeli razgovarati o tome da izbace Italiju i odu na Svjetsko prvenstvo, uz osjećaj od prve minute da je to moguće.
Njegov zadatak pri ulasku s klupe bio je jasan – dati sve za ekipu i postići gol za izjednačenje i produžetke. To mu je i uspjelo, ali umjesto potpune euforije uslijedilo je suočavanje s realnošću.
Priznaje da nije znao šta se u tom trenutku dešava, jer je to bio najveći trenutak u njegovoj karijeri, ali i da jednostavno nije bio spreman za tako veliku scenu. Primjećivao je, kako kaže, da na treninzima isporučuje ono što se traži, dok je za vikend osjećao strah.
Najteži period u Švicarskoj
Najteži dio karijere, prema vlastitim riječima, doživio je u Švicarskoj, gdje je njegovo ime bilo potpuno “izgorjelo” i ukaljano, a uslovi u kojima je radio bili su daleko od idealnih.
Ističe da klub u koji je tada došao nije imao ni teretanu, pa se sam učlanio u jednu. U tom periodu neki su mu savjetovali da se vrati u Švicarsku, ode u banku i počne raditi na banci, što, kako navodi, više nije imalo nikakve veze s fudbalom.
Ego po strani i odlazak u nezaposlenost
Da bi spasio karijeru i vratio se na pravi put, morao je donijeti teške i radikalne odluke. Objašnjava da je ego morao ostaviti po strani, i to ekstremno, te da je radio na njemu.
Upravo je to, kako kaže, bio trenutak kada je potpuno preokrenuo svoj život – svjesno je otišao u nezaposlenost.
