Kako se pravilno odlaže pepeo nakon kađenja doma
Veliki broj pravoslavnih vjernika često se nalazi u nedoumici šta treba učiniti sa ostacima iz kadionice i gdje se odlaže pepeo nakon kađenja, posebno kada nisu sigurni da li je dozvoljeno baciti ga u kućni otpad.
Odgovor na ovo pitanje dao je teolog Aleksandar Đurđević, pojasnivši na koji način je najispravnije postupiti sa pepelom, bez obzira na to da li potiče iz bogoslužbenih ili kućnih kadionica.
Savjeti teologa za odlaganje ostataka
Prema riječima Đurđevića, vjernici pepeo mogu sakupljati u posebnu posudu u svom domu. Kada dođe vrijeme nalaganja badnjaka, ti ostaci se mogu ponijeti i položiti u vatru zajedno sa starim crkvenim kalendarima, ikonama i brojanicama. Za one koji nemaju prostor za čuvanje ili ne žele da čekaju godinu dana do paljenja badnjaka, teolog navodi drugo rješenje: pepeo se može ostaviti u prirodi, odnosno u šumi ili u vlastitom dvorištu, ali isključivo na čistom mjestu preko kojeg se ne hoda.
Simbolika bijelog dima i tamjana
U pravoslavnoj tradiciji kađenje ima dubok duhovni smisao jer se vjeruje da odgoni sve negativne uticaje. Zbog toga je ovaj čin neizostavan dio bogosluženja, od liturgija, jutarnjih i večernjih molitava, pa sve do svetih tajni kao što su krštenje, vjenčanje i jeleosvećenje, tokom kojeg se bolesni pomazuju osveštanim uljem.
Riječ je o starom hrišćanskom običaju čišćenja prostora od nečistih sila i nagomilane negativne energije. Nekada se za kađenje upotrebljavala smirna, dok se danas koriste briket i tamjan. Prema predanju, smirnu je dobio sam Isus Hrist po rođenju u pećini uz zlatnike, a koristio ju je i tokom zemaljskog života. Dim koji nastaje sagorijevanjem tamjana naziva se bijeli dim i označava uklanjanje nepoželjnih sila iz hrišćanskog doma, dok je takozvani crni dim vezan za magijske radnje i pušenje cigareta.
Pored crkvenog učenja, postoji i uvjerenje da tamjan donosi dobro zdravlje ukućanima. Još u Knjizi proroka Malahije zabilježeno je proroštvo da će se Bogu prinositi čista žrtva i kandilo, što su rani hrišćanski pisci, poput Svetog mučenika Justina, tumačili kao sveto pričešće i upotrebu tamjana.
Kako se pravilno obavlja čin kađenja
Vjernici koji redovno pale kandilo ističu da plamen unosi poseban mir i vedrinu među ukućane, naročito u vrijeme praznika. Sam postupak kađenja započinje tako što se u kadionicu stavi malo briketa, a preko njega nekoliko zrna tamjana. Nakon što se briket upali uz pomoć šibice ili upaljača i počne da gori, započinje molitva.
Kadionica se drži u desnoj ruci i njome se prave pokreti u obliku krsta. Običaj nalaže da se ukućani kade prema starosnom redu, počevši od najstarijeg ka najmlađem članu porodice, nakon čega se kadionica odlaže na posebno mjesto u domu. Briket i tamjan simbolizuju ljubav prema vjeri i toplinu duše domaćina, dok miris tamjana oslikava blagodat Svetog Duha.