Pravoslavni vjernici proslavljaju jesenji Krstovdan: Dan strogog posta i narodnih predskazanja
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici svakog 27. septembra obilježavaju Vozdviženje Časnog krsta, veliki praznik koji se u narodu naziva jesenji Krstovdan. Ovaj značajni datum, koji mnoge porodice slave i kao krsnu slavu, posvećen je uspomeni na pronalaženje Časnog i životvornog krsta Gospodnjeg u četvrtom vijeku. Prema učenju crkve, ovaj dan simbolizuje povratak vjere u pravog Boga, pobjedu hrišćanstva nad paganskim vjerovanjima i spasenje kroz Hristovu žrtvu, podsjećajući vjerne na neophodnost duhovnog preobražaja i postojanosti.
Istorijat i pronalazak Časnog krsta
Crkveno predanje za ovaj praznik vezuje dva ključna istorijska momenta: pronalazak Hristovog krsta na Golgoti i njegovo kasnije vraćanje iz Persije u Jerusalim. Tokom obilaska Svete zemlje, sveta carica Jelena odlučila je da pronađe krst na kojem je stradao Isus Hristos. Jedini čovjek koji je znao tačno mjesto bio je starac Jevrejin po imenu Juda, koji je otkrio da se relikvija nalazi ispod Venerinog hrama, građevine koju je na Golgoti podigao rimski car Hadrijan.
Nakon što je carica naredila da se spomenuti hram poruši i tlo prekopa, pronađena su tri krsta. Kako bi utvrdili koji od njih pripada Hristu, prisutni patrijarh Makarije predložio je da se krstovi redom polažu na tijelo preminulog čovjeka. Kada su prva dva krsta stavljena na pokojnika, ništa se nije dogodilo, ali je polaganjem trećeg krsta umrli oživio, što je bio nepobitan dokaz da je pronađen pravi, životvorni krst.
Povratak svetinje iz persijskog ropstva
Mnogo godina kasnije, persijski vladar Hozroje pokorio je Jerusalim, zarobio veliki broj stanovnika i odnio Časni krst u Persiju, gdje se relikvija nalazila 14 godina. Tek 628. godine grčki car Iraklije izvojevao je pobjedu nad Hozrojem i svečano vratio svetinju u Jerusalim. Noseći krst na svojim ramenima pri ulasku u grad, car je iznenada bio zaustavljen nevidljivom silom i nije mogao da načini nijedan korak dalje.
Patrijarh Zaharije tada je ugledao anđela koji je caru prenio opomenu da ne može koračati pod krstom u sjajnoj i raskošnoj vladarskoj odjeći, jer je sam Hristos tim putem išao bosonog, skroman i ponižen. Čuvši patrijarhove riječi, car Iraklije je smjesta skinuo carsko ruho, obukao jednostavnu odjeću i bos pronio krst do Golgote, položivši ga u hram Vaskrsenja.
Strogi post i uređenje doma
Za razliku od uobičajene prakse da se na dane označene crvenim slovom izbjegavaju kućni poslovi, običaj nalaže da se na Krstovdan temeljno sredi kuća i pripremi za nadolazeću zimu. U narodu postoji vjerovanje da će onima koji to zanemare čitave godine sve ići naopako. Pored toga, na ovaj praznik se strogo posti, pri čemu mnogi vjernici čitavog dana uzimaju isključivo hljeb i grožđe.
U seoskim sredinama na današnji dan isplaćuju se poljari, ljudi koji su od Đurđevdana čuvali usjeve, tjerali ptice i naplaćivali odštetu od vlasnika stoke koja bi napravila štetu na njivama. Isplata se vrši tačno po dogovoru sklopljenom još u maju. Takođe, stari je običaj da se na ovaj praznik bere i osvećuje bosiljak, za koji se vjeruje da ima snagu da odagna svaku negativnu energiju.
Narodna predskazanja o vremenskim prilikama
Uz jesenji Krstovdan vezana su i brojna meteorološka predviđanja. Vjeruje se da tmurno i oblačno vrijeme na ovaj dan najavljuje dugu i snjegovitu zimu, dok vedro nebo sluti na suvomrazicu. Ako dan prođe bez ikakvih padavina, predanje kaže da će predstojeća godina biti izrazito sušna. S druge strane, tiha jesenja kiša predznak je blage zime, dok grmljavina na Krstovdan najavljuje plodnu i berićetnu godinu.
Znak blage zime jeste i ostanak lasta koje do ovog praznika još nisu odletjele na jug. Zanimljivo je i narodno vjerovanje o ljudima koji su rođeni na Krstovdan – smatra se da oni kroz život nose sjenku Časnog krsta na svojim leđima, zbog čega imaju naročitu duhovnu odgovornost pred Bogom za sva svoja djela. Inače, ovaj praznik se u toku godine slavi dva puta, pri čemu je 27. septembar posvećen jesenjem praznovanju.
