Uspjeh fotografa Vladimira Tadića: Nagrada u Mongoliji za kadar sa Glamočkog polja
Uspjeh fotografa Vladimira Tadića potvrdio je da domaći pejzaži i posvećen rad mogu da obiđu čitavu planetu i osvoje prestižna međunarodna priznanja. Njegov rad koji prikazuje divlje konje na prostoru Glamočkog polja proglašen je za najbolji u evropskoj regiji u okviru 17. festivala „Greenstorm Photography“, a priznanje mu je uručeno tokom posjete Mongoliji.
Od Čelinca do svjetskog priznanja
Na ovaj međunarodni konkurs pristiglo je čak 14.500 radova iz 177 država svijeta. Pobjednički kadar nastao je tokom susreta putopisaca koji je priredio Robert Dacešin, dok je vodič na terenu bio Marin Mamuza iz Livna. Tadić ističe da je u tom trenutku primijetio životinje u nesvakidašnjem ambijentu te da nije očekivao ovakav ishod takmičenja niti poziv na samu dodjelu, posebno imajući u vidu da je riječ o rijetkoj praksi na fotografskim smotrama.
Kroz autorsku veb-stranicu i profil Svjetlopis, rad ovog autora iz Čelinca do sada je predstavljen na izložbama u više od 30 zemalja. Kako sam naglašava, bavljenje ovim poslom podrazumijeva specifičnu filozofiju i posmatranje okruženja, pri čemu fotografija ima moć da otputuje mnogo dalje nego sam čovjek.
Putovanje kroz četiri azijske zemlje
Pored boravka u Mongoliji, gdje je sa nagrađenim kolegom iz Brazila posjetio pustinju Gobi, Tadić je tokom tridesetodnevnog putovanja obišao Kinu, Maleziju i Indoneziju. Dok su ga u Mongoliji očarala prostranstva i priroda u kojoj ljudi žive prateći poludivlje životinje, Kina i Malezija ponudile su susret sa urbanim sredinama, specifičnom arhitekturom i velikom koncentracijom stanovništva, budući da su vremenski uslovi onemogućili detaljniji obilazak prirodnih predjela.
Autentični prizori i snaga prirode
Poseban utisak na njega ostavila je Indonezija, gdje je u vulkanskim predjelima, džunglama i selima zabilježio spoj lokalne kulture i snažnih prirodnih kontrasta. Iako je donio obiman materijal koji tek zahtijeva pregledanje i konačan odabir, naglašava da tek protok vremena pokazuje pravu vrijednost određenog kadra, bez obzira na to da li je riječ o nagrađenim radovima ili onima koji imaju lični značaj za autora.
