Linta ocijenio da uslovljavanje Crne Gore od strane Zagreba nema moralno uporište
Predsjednik Saveza Srba iz regiona Miodrag Linta izjavio je da uslovljavanje Crne Gore od strane zvaničnog Zagreba predstavlja krajnje licemjeran čin, naglasivši da Hrvatska iste te kriterijume nije primijenila na sopstvenom primjeru uoči stupanja u Evropsku uniju.
Neispunjene obaveze iz pristupnih pregovora
On je podsjetio na činjenicu da je Hrvatska još u junu 2011. godine zaključila pregovarački proces sa Briselom koji se odnosio na Poglavlje 23, posvećeno pravosuđu i temeljnim pravima, iako prethodno nije realizovala nijednu stavku od onih koje u ovom trenutku ispostavlja Podgorici.
Prema Lintinim riječima, zvanični Zagreb zanemaruje i dužnosti prihvaćene Ugovorom o pristupanju sa EU, koji je počeo da se primjenjuje 1. jula 2013. godine, a tiču se procesuiranja ratnih nedjela i drugih otvorenih tema. Zbog ovakvog postupanja, kako navodi, ta država nema moralnu osnovu da dijeli lekcije drugima i postavlja uslove, dok istovremeno izbjegava rješavanje problema u sopstvenim redovima.
Stradanja civila i opstrukcija identifikacije nestalih
Pozivajući se na evidenciju Komiteta za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Linta je ukazao da je u periodu od 1991. do 1995. godine pod upravom hrvatskih oružanih snaga funkcionisalo preko 200 logora i zatvora u kojima su zatočeni srpski civili i zarobljenici trpjeli surova mučenja i likvidacije.
Iz Saveza Srba iz regiona navode procjene prema kojima je kroz ta mjesta prošlo više od 10.000 pripadnika srpskog naroda, vojnika i civila, od kojih je preko 1.000 ubijeno ili podleglo teškim posljedicama torture. Pored toga, podaci Komisije Vlade Srbije za nestala lica pokazuju da se na teritoriji Hrvatske i dalje vodi potraga za 1.533 lica srpske nacionalnosti, dok većina preživjelih zatočenika nikada nije ostvarila novčano obeštećenje za pretrpljeno stradanje.
Linta tvrdi da se suočavanje sa prošlošću planski izbjegava kako bi se opravdao narativ o takozvanom domovinskom ratu. Kao dokaz za to naveo je odbijanje Zagreba da identifikuje približno 900 ekshumiranih tijela smještenih u Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu, kao i izostanak ekshumacije i identifikacije više od 200 posmrtnih ostataka Srba koji se nalaze na preko 30 poznatih masovnih i pojedinačnih grobnica, uz napomenu da brojna zlodjela nad srpskim stanovništvom iz devedesetih godina i dalje ostaju bez pravosnažnih presuda.
