Telefon u vožnji i dalje navika mnogih Banjalučana
Iako je propisana sankcija podignuta na 200 KM, telefon u vožnji i dalje predstavlja redovnu pojavu na saobraćajnicama u Banjaluci. Iz Agencije za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske upozoravaju da stroža novčana kazna sama po sebi ne daje željeni učinak ukoliko vozači vjeruju da je mogućnost da budu zaustavljeni i sankcionisani izuzetno mala.
Sve izraženija potreba za stalnom digitalnom komunikacijom i navika hitnog odgovaranja na primljene poruke preselile su se i za upravljač. Određeni broj vozača u gradu posmatra vrijeme provedeno u automobilu kao priliku za završavanje drugih poslova, zanemarujući činjenicu da bezbjedno kretanje traži potpunu i neprekidnu koncentraciju. Naročito veliku opasnost predstavlja pisanje poruka, jer vozač u tom trenutku sklanja pogled sa puta, čime istovremeno narušava vizuelne, manuelne i misaone sposobnosti neophodne za upravljanje vozilom.
Strah od kontrole važniji od visine kazne
Predstavnici Agencije za bezbjednost saobraćaja Republike Srpske naglašavaju da visina novčanog iznosa nema jednako dejstvo na svakog pojedinca. Kako navode, presudan faktor u saobraćaju nije isključivo cifra koju propis nalaže, već vjerovatnoća otkrivanja prekršaja, brzina izricanja kazne i svijest vozača o opasnosti u koju uvodi sebe i ostale učesnike. Ako vozač pretpostavlja da ga policija neće zaustaviti, nastaviće sa činjenjem prekršaja uprkos tome što zna da je to zakonom zabranjeno.
Da je riječ o problemu širih razmjera svjedoči i Evropski izvještaj o ometanju pažnje iz 2026. godine, prema kojem tek oko 15 odsto anketiranih u Evropi očekuje da bi ih saobraćajna policija mogla kontrolisati zbog upotrebe telefona. Sa druge strane, iskustva iz Švedske govore da edukativne mjere utiču na promjenu svijesti kod 30 do 50 odsto vozača. Ipak, stručnjaci podvlače da ni edukacija ne predstavlja čarobni štapić ako izostane osjećaj izvjesnosti policijske kontrole.
Ko najviše poseže za mobilnim uređajima
Analizirajući strukturu prekršilaca, nadležni prave razliku između onih koji najčešće drže uređaj u ruci, onih koji čine prekršaje i vozača koji zbog toga izazivaju nezgode. Kao posebno rizična kategorija izdvajaju se mladi i neiskusni vozači, koji podliježu pritisku vršnjaka i pokušavaju da istovremeno obavljaju više radnji.
Pored njih, u rizičnu grupu spadaju lica koja intenzivno komuniciraju zbog posla ili boravka na društvenim mrežama, zatim profesionalni vozači i lica za volanom službenih automobila koja su izložena kratkim rokovima i neprekidnim pozivima poslodavca. Na kraju, tu su i pojedinci koji precjenjuju sopstveno vozačko umijeće, ubijeđeni da mogu bez posljedica tipkati po ekranu zato što voze sporije ili dobro poznaju dionicu kojom prolaze.
Kamere i tehnologija kao efikasno rješenje
Iskustva iz evropskih zemalja potvrđuju da povremene akcije i kratkotrajne kampanje ne donose trajne promjene, već je neophodan stalan i nepredvidiv nadzor. U tom smislu, iz Agencije upućuju pohvale za aktivnosti koje sprovodi Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, posebno ističući širenje mreže kamera sa funkcijom automatskog prepoznavanja ovog prekršaja.
Konačno rješenje, kako zaključuju, podrazumijeva usklađeno djelovanje kroz kaznene mjere, nepredvidive i redovne kontrole na terenu, te dugoročnu izgradnju saobraćajne kulture. Vozačima se upućuje jednostavan savjet: svaku poruku treba pregledati i poslati odgovor tek kada se automobil bezbjedno parkira na mjestu predviđenom za to.
