Postavljanje dijagnoze ADHD-a zahtijeva detaljnu procjenu stručnjaka
Kada se roditelji suoče sa problemima u učenju i ponašanju mališana, postavljanje dijagnoze ADHD-a često predstavlja dugotrajan proces koji zahtijeva temeljno ispitivanje, a ne prebrzo donošenje zaključaka nakon samo jednog kratkog susreta.
Sveobuhvatna procjena ponašanja u različitim okruženjima
Specijalista dječije i adolescentne psihijatrije u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja Doma zdravlja Banjaluka, dr Jelena Knežević Crnokrak, ukazuje na to da pojedinačne poteškoće nisu dovoljne za određivanje poremećaja pažnje sa hiperaktivnošću. Da bi se utvrdilo postojanje ovog stanja, neophodno je potvrditi dijagnostičke kriterijume u najmanje dva različita životna prostora, poput porodičnog doma i škole.
Stručni pregled obuhvata iscrpan razgovor sa roditeljima, neposredno posmatranje djeteta i prikupljanje zapažanja od vaspitača i nastavnog osoblja. U radu se primjenjuju prilagođeni dijagnostički intervjui i posebne skale procjene, dok se po potrebi sprovodi i neuropsihološko testiranje kao dodatna potvrda početne sumnje.
Prepoznavanje ključnih simptoma nepažnje i hiperaktivnosti
Poteškoće se najčešće dijele u dvije osnovne grupe. Prva obuhvata nepažnju, gdje dijete zaboravlja obaveze, gubi predmete, teško organizuje aktivnosti i lako gubi fokus usljed spoljnih uticaja. Druga grupa podrazumijeva izraženu hiperaktivnost i impulsivno reagovanje, što se ogleda u stalnoj potrebi za kretanjem, nemiru tokom boravka u učionici, prekidanju sagovornika i nestrpljenju pri čekanju svog reda.
Ljekarka napominje da je za stručnu procjenu presudno da su se navedeni simptomi javili prije napunjene 12. godine života, kao i da u znatnoj mjeri narušavaju djetetovo socijalno prilagođavanje i školski uspjeh.
Značaj saradnje sa porodicom i pravo na drugo mišljenje
Ukoliko roditelji osjećaju da situacija nije dovoljno sagledana, uvijek imaju mogućnost da zatraže drugo ljekarsko mišljenje. Kako naglašava dr Knežević Crnokrak, ovo stanje se nikada ne utvrđuje na brzinu, već kroz kontinuitet praćenja i pažljivo analiziranje svih prikupljenih podataka, sa ciljem da se tačno razjasni stvarni uzrok djetetovih teškoća.
