Preminuo Mišo Hrnjak, basista Azre koji je obilježio novi talas
Mišo Hrnjak, basista legendarnog zagrebačkog sastava Azra, preminuo je proteklog vikenda u 66. godini. Vijest o njegovoj smrti obišla je regionalnu muzičku scenu, a od muzičara se opraštaju kolege i brojni poštovaoci. Hrnjak je bio dio udarne trojke koja je, uz frontmena Branimira Džonija Štulića i bubnjara Borisa Lajnera, definirala jugoslovenski novi talas i ostavila trajan trag u rok istoriji ovih prostora.
Iako je u bendu proveo svega tri i po godine, njegov uticaj bio je presudan. Bas-linije koje je odsvirao i danas važe za dio opšteg mjesta domaće rok antologije.
Nenajavljeni dolazak u ritam-sekciju
Njegov ulazak u grupu dogodio se sasvim neplanirano. Štuliću je pred zakazane svirke hitno trebao basista, pa je Hrnjaka pozvao na probu u svoj stan. Suočen sa sirovom silinom Štulićevih kompozicija i njegovom scenskom energijom, Hrnjak je ostao impresioniran. Ideja o povremenom uskakanju brzo je pala u vodu kada im se pridružio Lajner, jer se stvorila hemija koja je Azru lansirala u sam vrh scene.
Maratonski koncerti i četiri kapitalna izdanja
Uslijedio je period maničnog rada i svirki bez predaha. Na maratonskim koncertima bend je redovno izvodio repertoar od preko pedeset pjesama po večeri, što je tražilo besprekornu tehničku spremnost, disciplinu i fizičku izdržljivost. U tom kratkom i eksplozivnom periodu Hrnjak je odsvirao bas-linije za prva tri studijska izdanja – Azra, Sunčana strana ulice i Filigranski pločnici – kao i za trostruki koncertni zapis Ravno do dna, zabilježen u zagrebačkom klubu Kulušić.
Vojska, tišina i stolarski zanat u Mađarskoj
Iscrpljujući tempo, pritisak nagle popularnosti i neprekidni život na točkovima uzeli su danak. Kada je 1982. došlo vrijeme za odsluženje vojnog roka, Hrnjak je već bio čvrsto odlučio da stavi tačku na rokenrol karijeru. Vojničke dane provodio je u Surdulici i Leskovcu, gdje je nastupao sa orkestrom tamošnjeg doma vojske, ali se po skidanju uniforme nije vratio u Azru. Smatrao je da je to poglavlje zauvek zatvoreno.
Nakon izlaska iz vojske potpuno se povukao iz javnog života. To period obilježila su lutanja, putovanja i teška borba sa porocima, ali i pronalaženje novog smisla kroz duhovnost i vjeru. Na kraju ga je život odveo u Mađarsku, gdje je sa suprugom zasnovao veliku porodicu i podigao petoro djece. Izabrao je miran, zanatski poziv – godinama je radio kao stolar i izrađivač namještaja. Bas-gitaru skoro dvije decenije nije uzimao u ruke, svirajući isključivo za svoju dušu na akustičnoj gitari.
Povratak sa Lajnerom i knjiga Srce od zlata
Muzička pauza prekinuta je tek 2010. godine. Posle bezmalo tri decenije, obnovio je kreativni kontakt sa starim saborcem Borisom Lajnerom. Dvojac je oformio novi sastav i snimio studijski materijal pod nazivom Viša sila, dokazavši da prepoznatljiva ritmička sinergija nije izblijedjela s godinama.
Svoju neobičnu sudbinu, uspone i padove, Hrnjak je pretočio u pisanu riječ 2015. godine, objavivši autobiografsku knjigu Srce od zlata – priče, ali ne baš za djecu. U njoj je otvoreno progovorio o djetinjstvu, furioznim i haotičnim godinama na vrhuncu slave sa Azrom, kao i o tišini, preispitivanjima i miru koji su uslijedili poslije silaska sa velike scene, prenosi Puls Online.
