Ženska prava koja danas izgledaju normalno, a nekada su bila zabranjena
Ženska prava koja danas uzimamo zdravo za gotovo – od prava glasa i samostalnog raspolaganja novcem do kontracepcije i zaštite na radnom mjestu – nijedno nije došlo preko noći. Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je 7. novembra 1967. godine Deklaraciju o eliminaciji diskriminacije žena, dokument kojim je potvrđeno da žene moraju imati jednaka prava u svim oblastima društvenog života.
Od tog dokumenta do danas napravljen je veliki pomak, ali rodna ravnopravnost je i dalje daleko od stvarnosti u mnogim dijelovima svijeta. Žene se suočavaju s diskriminacijom na tržištu rada, manjim platama za isti posao, nasiljem, ograničavanjem reproduktivnih prava i slabom zastupljenošću u političkom i ekonomskom odlučivanju. Da bi se vidjelo koliko se društvo promijenilo, dovoljno je prisjetiti se šta je ženama bilo zabranjeno prije samo nekoliko decenija.
Pravo glasa nije bilo poklonjeno
Novi Zeland je 1893. postao prva samoupravna država na svijetu koja je ženama priznala pravo glasa na parlamentarnim izborima. To nije bilo poklonjeno pravo, nego plod dugogodišnjeg organizovanja aktivistkinja, među kojima se posebno izdvaja Kate Sheppard.
U Sjedinjenim Američkim Državama 19. amandman, ratifikovan 1920. godine, zabranio je uskraćivanje prava glasa zbog pola. Ipak, Afroamerikanke, naročito na jugu SAD, i dalje su se susretale s rasističkim zakonima i praksom koji su ih u tome sprečavali. Žene na prostoru tadašnje Jugoslavije pravo glasa dobile su 1945. godine i prvi put su ravnopravno ušle u izborni proces.
Kontracepcija nije uvijek bila dostupna
Danas se kontracepcija smatra dijelom reproduktivnog zdravlja i prava žene da odlučuje o sopstvenom tijelu, ali u mnogim državama pristup kontraceptivnim sredstvima bio je zakonski ograničen. U SAD je pilula odobrena 1960. godine, no to nije značilo da je odmah dostupna svima – pojedine savezne države zadržale su ograničenja. Presuda Vrhovnog suda iz 1965. zaštitila je pravo bračnih parova na korišćenje kontracepcije, a 1972. ta zaštita je proširena i na nevjenčane osobe.
Isti rad, manja plata
Ekonomska nezavisnost žena dugo je bila sputana i društvenim očekivanjima i diskriminatornim propisima poslodavaca. U SAD je 1963. godine usvojen Zakon o jednakim platama (Equal Pay Act), koji je zabranio razliku u platama zbog pola za muškarce i žene koji rade poslove jednake vrijednosti pod uporedivim uslovima. Problem time nije nestao – razlike u zaradama, napredovanju i mogućnostima zapošljavanja ostale su prisutne, a borba za ekonomsku ravnopravnost traje i danas.
Trudnoća je mogla značiti gubitak posla
Žene su u mnogim sredinama bile izložene diskriminaciji zbog trudnoće: poslodavci su ih odbijali zaposliti, premještali na lošije pozicije ili otpuštali, a trudnoća je često značila i prekid profesionalnog razvoja. U SAD je tek 1978. godine usvojen Zakon o diskriminaciji trudnica (Pregnancy Discrimination Act), kojim su trudnoća, porođaj i s njima povezana zdravstvena stanja obuhvaćeni zaštitom od diskriminacije na radnom mjestu.
Kredit samo uz mušku garanciju
Početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka žene u SAD suočavale su se s ozbiljnim preprekama kada su tražile kreditnu karticu ili neki drugi oblik zaduženja. Banke i finansijske institucije često su od udatih žena tražile potpis supruga, a neudate i razvedene upućivale su da nađu muškog jemca. Njihova kreditna sposobnost nije se uvijek procjenjivala kao kod muškaraca. Prekretnica je bio Zakon o jednakim kreditnim mogućnostima (Equal Credit Opportunity Act) iz 1974. godine, koji je zabranio diskriminaciju pri odobravanju kredita po osnovu pola i bračnog statusa.
Zabrana pušenja samo za žene
Društvena očekivanja o ponašanju žena određivala su i šta one smiju raditi u javnosti. Primjer dolazi iz Njujorka, gdje su gradske vlasti 1908. godine usvojile propis koji je ženama zabranjivao pušenje na javnim mjestima, dok muškarci nisu bili obuhvaćeni. Katie Mulcahey je uhapšena jer je odbila da prestane pušiti na ulici, ali je propis bio kratkog vijeka i gradonačelnik ga je stavio van snage.
Uznemiravanje dugo nije bilo prepoznato
Američki Zakon o građanskim pravima iz 1964. zabranio je diskriminaciju na radnom mjestu po osnovu pola, ali je pravno prepoznavanje seksualnog uznemiravanja došlo kasnije. Prekretnica se dogodila 1986. godine, kada je Vrhovni sud SAD u predmetu Meritor Savings Bank protiv Vinson potvrdio da seksualno uznemiravanje koje stvara neprijateljsko ili uvredljivo radno okruženje može biti oblik diskriminacije zabranjene zakonom.
Borba nije završena
Deklaracija UN iz 1967. bila je jedan od važnih koraka u međunarodnom priznanju prava žena. Dvanaest godina kasnije, 1979, usvojena je Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), koja se često naziva i međunarodnom poveljom prava žena.
Ipak, postojanje zakona i međunarodnih dokumenata ne znači da su žene u praksi ravnopravne. Razlike u platama, nasilje nad ženama, diskriminacija pri zapošljavanju, neplaćeni kućni rad i ograničavanje reproduktivnih prava pokazuju da posao nije završen.
