Život bez struje i borba za opstanak u banjalučkom naselju Drakulić
Za samohranu majku Đurđinu i njenog teško bolesnog tridesetogodišnjeg sina iz Gornjeg Drakulića u Banjaluci život bez struje predstavlja surovu svakodnevicu sa kojom se bore već punih pet godina. Iza zidova njihovog doma odvija se neprestano nastojanje da obezbijede elementarne uslove za preživljavanje, a ponovno uključenje električne energije za njih je nemoguća misija bez šire društvene podrške.
Teška bolest i svakodnevno preživljavanje
Đurđina podiže dvoje djece, dok njen tridesetogodišnji sin Dejan boluje od teške i neizlječive Wilsonove bolesti, koja napada nervni sistem i znatno mu otežava redovno funkcionisanje. Majka povremeno odlazi u nadnicu i bavi se čišćenjem kada god je neko pozove, ali skromna zarada nije dovoljna za izlazak iz teške materijalne krize u kojoj se nalaze već pola decenije.
Tešku priču ove porodice prenijela je njihova komšinica Kornelija Kozomara, koja je proteklog ljeta sa suprugom posjetila njihov dom nakon što je saznala u kakvim okolnostima borave. Prema njenim riječima, domaćinstvo ima dug za utrošenu električnu energiju u iznosu od nekoliko hiljada KM, zbog čega u objektu nema ni rasvjete niti ispravnih utičnica. Kozomara im je tada pružila prvu pomoć kupovinom hrane, ali naglašava da je porodici neophodna znatno veća podrška institucija i humanitarnih organizacija.
Punjenje telefona i pranje veša na groblju
Kako bi ostali u kontaktu sa ljekarima i ostatkom svijeta, članovi ove porodice prinuđeni su da baterije mobilnih telefona pune na priključku koji se nalazi na groblju u Drakuliću. Na tamošnjoj česmi, ili uz povremenu predusretljivost komšija, peru i garderobu. Obroke pripremaju na šporetu na drva, a obezbjeđivanje sredstava za ogrev stvara im ogroman dodatni napor.
Neriješeni imovinski odnosi koče priključenje
Pored nagomilanog duga, situaciju dodatno komplikuje činjenica da stambeni objekat u kojem borave nije uknjižen na njihovo ime. Zbog neriješenih vlasničkih odnosa, prema dostupnim podacima, preduzeće “Elektrodistribucija” ne može da odobri ponovno stavljanje objekta na mrežu. Iz tog razloga, kako upozorava Kozomara, jednokratne novčane donacije nisu trajno rješenje, već se u rješavanje problema moraju uključiti nadležne službe kako bi se priključenje izvelo na zakonit i dugoročan način.
Ona je uputila apel predstavnicima Grada, ustanovama i humanitarnom sektoru da pomognu Đurđini i Dejanu. Iako je Dejanova bolest trajna, majci i sinu se zajedničkim zalaganjem mogu obezbijediti osnovni životni uslovi, poput rasvjete, tople vode i pranja veša, kako bi nakon petogodišnjeg života u mraku dobili priliku za dostojanstveniji život.
