Dan primirja u Banjaluci: ramonda kao simbol obnove i izdržljivosti
Dan primirja, kojim se obilježava kraj Prvog svjetskog rata, biće obilježen i u Banjaluci, gdje će na Groblju Sveti Pantelija biti služen pomen žrtvama Veleizdajničkog procesa i Srbima stradalim u Velikom ratu.
Pomen je dio obilježavanja Dana pobjede u Prvom svjetskom ratu. Sam Dan primirja obilježava se 11. novembra u Srbiji, Republici Srpskoj i mnogim zemljama svijeta, u znak sjećanja na 1918. godinu, kada je okončan četvorogodišnji sukob.
Srbija je u Velikom ratu izgubila više od četvrtine stanovništva. Simboli praznika su Natalijina ramonda, cvijet obnove i izdržljivosti, i traka Albanske spomenice, koja podsjeća na stradanje i povlačenje srpske vojske preko Albanije.
Primirje u vagonu maršala Foša
Primirje u Prvom svjetskom ratu potpisano je 11. novembra 1918. godine u 11.00 časova u francuskom gradu Kompjenju, u specijalnom vagonu maršala Ferdinanda Foša. Tim činom su sile Antante i Njemačka okončale sukob prije 105 godina, ali to nije bio i kraj pregovora.
Razgovori o uslovima mirovnog sporazuma nastavljeni su, a potom i dogovoreni, dok je Prvi svjetski rat zvanično okončan tek Versajskim mirom 28. juna 1919. godine.
Dan primirja se istovremeno obilježava u glavnim gradovima država pobjednica, među kojima su, pored Srbije, Velika Britanija, Francuska, Italija, Rusija, SAD, Novi Zeland i Belgija.
Gubici Srbije u Velikom ratu
Prema podacima Konferencije mira u Parizu iz 1919. godine, u dotad najstrašnijem sukobu koji je svijet vidio Srbija je izgubila 1.247.435 ljudi, odnosno 28 odsto ukupnog stanovništva koje je imala prema popisu iz 1914. godine. Od tog broja poginulo je ili umrlo od rana i epidemije 402.435 vojnika.
Kao državni praznik, Dan primirja se u Srbiji obilježava od 2012. godine. Amblem praznika čine motiv cvijeta Natalijine ramonde i motiv trake Albanske spomenice.
Cvijet feniks koji oživljava poslije suše
Natalijina ramonda naziva se i cvijetom feniksom, jer i kada se potpuno osuši može ponovo da oživi poslije kiše ili nakon malo zalivanja. Tu osobinu ima samo tridesetak biljnih vrsta.
Ramonda je otkrivena tridesetih godina XIX vijeka u Španiji, a kao novu vrstu ju je 1874. godine opisao Josif Pančić i nazvao ramonda serbika (Ramonda serbica).
Deset godina poslije Pančića, Sava Petrović, ljekar na dvoru kralja Milana, otkrio je da na Balkanu postoji još jedna vrsta, sa drugačijim listovima, i nazvao ju je po kraljici Nataliji – Ramonda nathaliae, odnosno Natalijina ramonda.
Danas je taj cvijet, zbog neobične osobine da oživi i nakon potpunog sušenja, simbol izdržljivosti srpske vojske u Prvom svjetskom ratu, ali i simbol stradanja srpskog naroda koji je poslije toga uspio da obnovi svoju državu.
Albanska spomenica za vjernost otadžbini
Albanska spomenica, medalja za uspomenu na povlačenje srpske vojske preko Albanije, ustanovljena je 5. aprila 1920. godine ukazom prestolonasljednika princa-regenta Aleksandra Karađorđevića u tada već novoj državi – Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
Na aversu medalje, ispod orla, nalazi se medaljon uokviren lovorovim vijencem sa profilom glave Aleksandra Karađorđevića i natpisom: Svojim ratnim drugovima Aleksandar. Na reversu je u tri reda ispisan natpis: Za vjernost otadžbini.
