Svemirski kamen spoticanja: Koliko meteorita zaista stigne do Zemlje?

Kamenje koje dolazi iz kosmosa i padne na našu planetu obično nazivamo meteoritima. I dok su veliki udari, poput onog koji je prije 66 miliona godina doveo do kraja ere dinosaura, veoma rijetki, svakodnevno se dešavaju manji susreti sa svemirskim stijenama.
Ogromna većina nebeskog materijala koja ulazi u Zemljinu atmosferu izuzetno je sitna i ne preživi vatreni prolazak kroz vazduh. Prema procjenama stručnjaka, manje od 10.000 meteorita godišnje dotakne Zemljinu površinu – bilo kopno ili more. Ovaj broj je zanemarljiv u poređenju sa Mjesecom, koji nema atmosferu i svakodnevno biva gađan svemirskim stijenama, od 11 do čak 1.100 tona, uključujući i oko 33.000 sudara veličine pingpong loptice na godišnjem nivou.
Svemirske stijene koje završe kao meteoriti naučnici nazivaju meteoroidima. To su mali asteroidi ili najmanji članovi Sunčevog sistema, čija se veličina kreće od jednog metra do zrna prašine, prema Američkom meteoritskom društvu.
„Meteoroidi su uglavnom fragmenti asteroida ili kometa. Ipak, među njima ima i komada odlomljenih sa planeta ili mjeseca. Poznato je više od 300 meteorita koji potiču sa Marsa“, objašnjavaju iz Meteorološkog društva.
Kada meteoroid prođe kroz Zemljinu atmosferu, sagorijeva usljed trenja i stvara svjetlosne tragove na nebu. Ove vatrene stijene padaju kao meteori. Veoma sjajan meteor naziva se vatrena lopta. Hiljade vatrenih lopti bukti nebom svakog dana, ali je većina iznad okeana ili nenaseljenih područja, a mnogo njih sakriju dnevni zraci Sunca.
„Većina otkrivenih meteora na Zemlji potiče iz meteorskih kiša povezanih sa prašinom koju oslobađaju komete. Međutim, meteoriti iz tih kiša su obično previše krhki da bi preživjeli pad na tle“, objasnio je Gonzalo Tankredi, astronom sa Univerziteta Republike u Montevideu, Urugvaj.
Kako bi utvrdio koliko meteorita zaista pogodi Zemlju svake godine, Tankredi je analizirao podatke Meteoritskog društva. Od 2007. do 2018. godine zabilježeno je 95 izvještaja o padu meteorita na Zemlju.
Teško je sa sigurnošću znati koliko meteorita završi u okeanu i potone na dno neotkriveno. Kopno pokriva 29 odsto Zemljine površine, a urbana područja, gdje živi oko 55 odsto svjetske populacije, obuhvataju samo 0,44 odsto kopna, navodi Tankredi.
„Na osnovu svega, procijenio sam da se na cijeloj planeti godišnje desi oko 6.100 padova meteorita, a od toga otprilike 1.800 na kopnu“, rekao je naučnik.
On je takođe istakao da svemirske stijene širine deset metara ulaze u Zemljinu atmosferu svakih šest do deset godina. Stijena dovoljno velika da izazove eksploziju poput one u Tunguskoj oblasti u Rusiji 1908. godine javlja se svakih pet vijekova.
Veliki kosmički udar od stijene prečnika oko jedan kilometar dešava se otprilike jednom u 300.000 do 500.000 godina, dok bi sudar razmere onog koji je uništio dinosaure mogao da se dogodi jednom u 100 do 200 miliona godina.
Izvor: Glas Srpske
