Stručnjaci otkrivaju kako prepoznati ljetnu tjeskobu kod djece i načine za pomoć
Dok mnogi ljeto doživljavaju kao period bezbrižnosti i odmora od školskih obaveza, psiholozi upozoravaju da iznenadni prelazak iz strogo strukturirane školske godine u opušteniji ritam može kod određene djece i adolescenata izazvati osjećaj nelagode i tjeskobe. Djeca su, naime, najfunkcionalnija kada imaju jasne i predvidive dnevne okvire, dok ljetni mjeseci donose nagle promjene u ustaljenim rutinama.
Prema riječima dr. Liz Nisim, čiji je tekst prenio portal Psychology Today, dok se jedni vesele slobodnijem rasporedu, drugu djecu upravo nedostatak strukture može uplašiti. Ljetna anksioznost često se ne iskazuje direktnim riječima, već kroz ponašanje i promjene u njemu.
Kod mlađe djece roditelji mogu primijetiti povećanu potrebu za blizinom i teškoće pri odvajanju, čak i kada je riječ o odlasku u drugu prostoriju. Neka djeca teško utonu u san ili se bude noću i dolaze roditeljima u krevet. Javljaju se i psihosomatski simptomi poput bolova u stomaku ili glavobolje, a ponekad se vraćaju i raniji obrasci ponašanja, poput mokrenja u krevet ili sisanja palca.
Školskoj djeci anksioznost se može ispoljiti kao pretjerana zabrinutost zbog ljetnog kampa, bilo zbog vožnje autobusom bilo zbog samog rasporeda. Često odbijaju nove i nepoznate aktivnosti, a javljaju se plač, izljevi bijesa ili frustracije kada stvari ne idu po planu. Takva djeca teško se odvajaju od roditelja i traže stalna uvjeravanja da će dan proteći u redu.
Kod tinejdžera tjeskoba se može prepoznati po poremećaju spavanja – bilo da spavaju pretjerano ili nedovoljno. Postaju razdražljiviji i imaju niži prag tolerancije na frustracije. Često se povlače u mobilne telefone kako bi se izolirali i odvratili misli, izbjegavaju društvene kontakte, udaljavaju se od porodice i prijatelja ili tvrde da ne mogu pronaći ljetni posao ni učestvovati u bilo kojoj raspoloživoj aktivnosti.
Stručnjaci savjetuju roditeljima da ne pokušavaju potpuno ukloniti anksioznost, jer je ona normalna ljudska emocija, nego da pomognu djetetu da izgradi samopouzdanje u suočavanju s neugodnim osjećajima. Umjesto strogog rasporeda, preporučuje se održavati blagu strukturu – dosljedno vrijeme ustajanja, redovne obroke i planirane aktivnosti tokom sedmice, ali bez preciznog minutaža, već kao slijed događaja. Tako se smanjuje neizvjesnost dok se istovremeno ostavlja prostor za slobodu.
Ključno je potvrditi djetetova osjećanja, a ne ih odbacivati rečenicama poput „Sve će biti u redu“. Umjesto toga, roditelji mogu reći: „Razumljivo je da si nervozan zbog početka kampa. Hajde da porazgovaramo o tome šta te brine.“ Ovakvim pristupom dijete se osjeća shvaćeno, što često smanjuje intenzitet emocija i podstiče rješavanje problema.
Takođe, korisno je pripremiti djecu za nova iskustva – proći s njima kroz raspored i postaviti ga na vidno mjesto, razgovarati o tome šta mogu očekivati na odmoru ili porodičnom okupljanju. Što je nešto poznatije, djeluje manje zastrašujuće. Na kraju, važno je uspostaviti ravnotežu između aktivnosti i slobodnog vremena. Iako kampovi i sportovi mogu biti korisni, djeci je potrebno vrijeme za odmor, igru i druženje s porodicom i prijateljima. Uravnotežen raspored daleko je bolji za emocionalnu dobrobit od pretrpanog.
Izvor: Glas Srpske